Page 146 - Ilijada
P. 146

Homer: Ilijada



         520                  Najbolje poslo je k tebi junake, neka te mole,
                              Sam ih po narodu obra po ahejskom, koji su samom
                              Najdraži tebi Argejci; i nemoj im r'ječi pogrdit
                              Ni noge ; ljutini tvojoj do sada zamjere ne bi.
                                      31
                              Čuli smo za slavu mnogih junaka iz predašnjeg doba,
         525                  Kada je kojega od njih osvojila srdžba žestoka,
                              Al' su se mititi dali, predobit se r'ječima dali,
                              Takve se odavno zgode opominjem, a ne odskora.
                              Pa ću vam, kako je bilo, o prijatelji, sad reći. -
                              Ratnici smjeli Etolci s Kuretima bijahu bojak
         530                  Okolo Kalidona, i jedni smicahu druge.
                              Mili kalidonski grad Etolci branjahu ondje,
                              A Kureti u boju razorit ga hoćahu željno.
                              Zlo je zlatotrona bila Artemida dala Etolcem
                              Ljutita, što joj nije prikazao žetvene žrtve
         535                  Enej u zavojnoj bašči, dok ostali svi hekatombe
                              Dobiše bozi, a samo Artemidi, Zeusovoj kćeri,
                              Žrtve ne zakla kralj il' zaboraviv il' zanemariv;
                              Vrlo se ogr'ješi on, a streljačica roda božanskog
                              Ljutita našalje vepra bjelozuba, zvijer iz trave,
         540                  Koji je znao vrlo pustošiti Eneju bašču,
                              Mnoga je duga stabla stubokom po zemlji povaljo,
                              Stabla s kor'jenjem skupa i jabuke jošte u cv'jetu.
                              Njega Enejev sin Meleagar napokon ubi
                              Lovce i lovačke pse iz gradova skupivši mnogih,
         545                  Jer ga svladala ne bi malina smrtnijeh ljudi,
                              Kolik je bio i mnoge na lomaču doveo bolnu.
                                                                         32
                              Boginja oko njega gungulu zavrgne bučnu,
                              Oko veprove glave i njegove dlakave kože
                              Među junačinama Etolcima, među Kuretma.
         550                  Dok se je Aresu mili Meleagar držo u borbi,
                              Zlo Kuretima bješe, i ne mogahu već ostat
                              Izvan bedema svojih, iako ih bijaše mnogo;
                                                                        33
                              Al' kad napadne srdžba Meleagra, koja u grudma
                              Tjera junacima srce da bukne, iako su mudri,
         555                  Onda Meleagar srdit na svoju mater Altaju
                              Legne lastovat kod žene Kleopatre vjenčane krasne,
                              Koju Euenova kći je Marpesa gležanja krasnih
                              S Idejem rodila bila; od tadašnjih ljudi zemaljskih
                              Najjači bijaše taj, te zbog žene gležanja krasnih
         560                  Na Apolona Feba na gospoda luk svoj nategnu.
                              U kući gospođa majka i otac Kleopatru zvahu

               31  523. "noge", tj. što su došli k tebi.
               32  546. tj. usmrtio ih, pa su im tjelesa na lomači spaljena.
               33  551-552. Ovdje se kaže kako su Etolci podsjedali Kurete u njihovu gradu (Pleuronu); a kad se etol-
               ski vojvoda Meleagar u svojoj srdnji povukao od boja, osile Kureti, navale na Etolce i stanu ih podsje-
               dati u Kalidonu; to se kaže u st. 529-532.


                                                                                                       146
   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151