Page 143 - Ilijada

Homer: Ilijada

Koji je povoljan njemu i jači vladar od mene.
Ako li mene bozi uzdrže, i dođem kući,
Sam će mi valjada ženu potražiti otac mi Pelej.
395 Mnogo Ahejki ima po Heladi, po Ftiji ima
Kćeri boljara, čuvari gradovima koji su svojim;
Koju ushtijem od njih, za ženu ću uzeti milu.
Onamo moje je vrlo navalilo junačko srce
Ondje se vjenčanom ženom oženiti, prilikom sebi,
400 I uživati blago, što steče Pelej starina.
Nije naknada mome životu ni blago ono,
Što ga je naseoni u sebi imao Ilij,
Dok još bijaše mir, dok ne dođoše ahejski sini,
Nije ni blago sve, što kameni u lomnoj Piti
405 Prag Apolona Feba streljača krije unutra.
Jer se zapl'jeniti dadu i goveda i ovce tovne,
Tronozi dadu se steći i konji plavogrivi ktome,
Ali se čovječja duša na povrate ne može uzet
Niti ulovit, kad jednom iz ograde iziđe zubne.
410 Boginja mati mi moja srebronoga Tetida veli,
Da me dvostruke Kere skončanju smrtnome vode.
Ako ostanem ovdje te vojujem okolo Troje,
Povratka kući mi nema, al' slava mi propasti neće;
Ako li kući pođem u očinsku u milu zemlju,
415 Nema mi slave ni dike, al' vijeka ću dugačka biti,
Te me ubrzo smrt i skončanje neće zateći.
I junake bih druge, Ahejce, svjetovo veleć,
Neka otplove kući, jer nećete Iliju strmom
Dočekat kraja, kad ruku gromoglasni Zeus-bog nad njime
420 Ispruži svoju, i sav se u njemu ohrabri narod.
Nego otiđite vi i boljarima ahjeskim glase
Idite kazat od mene (jer to je starješinski poso),
Neka se misli kojoj u duši doviju boljoj
Kako će izbavit lađe i čitav ahejski narod
425 Kod lađa prostranih svojih, jer zgodna nije im ova,
Kojoj se doviše sad, dok moja srdžba još traje,
Feniks nek ostane kod nas i prenoći, a sjutra on će
Sa mnom u lađama na put na postojbinu nam milu,
Ako ga bude volja, a na silu neću ga vodit."
430 Tako im reče, a oni umuče svi i zašute
Zbunjeni s riječi te, jer je zborio vrlo žestoko.

c. Feniks: Pomirljivost je sveta dužnost. 432-605.

Kasno progovori istom starina konjanik Feniks,
Suze mu na oči navru, u strahu za ahejske lađe:
"Ako, Ahileju slavni, u duši o povratku misli

143