Page 142 - Ilijada
P. 142
Homer: Ilijada
350 Širok i velik opkop i zabo kolje oko njeg,
22
Ali ni tako uzbit ljudomoru Hektora jakog
Ne može. A dok sam ja med Argejcima vojevo jošte,
Nije od zida htio daleko biti se Hektor,
23
Nego do Zapadnih vrata i do bukve došo bi samo;
24
355 Tu me je dočeko jednoć i pobjego udaru jedva.
A jer s Hektorom divnim u borbu ulazit neću,
U zoru Zeusu ću žrtve prikazat i bozima svima,
Lađe ću dobro natrpat, povukav ih u divno more,
Vidjet ćeš, bude l' te volja, i ako je briga te za to,
360 Gdje će mi u zoru ranu Helespontom ribljivim plovit
Lađe i gdje će revno junaci na njima veslat.
Ako mi slavni dade zemljotresac plovbu valjanu,
Mogo bih treći dan u grudastu dospjeti Ftiju.
Mnogo veoma imadem, što ostavih dolazeć amo,
365 A drugo odovud ja ću povesti: crvene mjedi
I zlata, žena još krasnopojasnih i sivog gvožđa,
Sve što dobih; a dar, što meni ga kralj Agamemnon
Atrejev dade sin, u ob'jesti od mene ga opet
Uze. Ded reci mu sve onako, kako ti velim,
370 Očito, i drugi da se Argejci razgnjeve na njeg,
Ako bestidnik onaj okorjeli i drugog kojeg
Danajca prevarit misli. Iako je bestidan ko pas,
On se usudio ne bi u moje pogledat oči.
Neću ga svjetovat više ni u djelu kojem pomagat,
375 Jerbo me prevari grešnom prijevarom, neće me više
R'ječima on prelastit; al' dosta mu i to, te mirno
Dalje nek ide, jer Zeus je iz njega premudri pamet
Uzeo. Na dare mrzim na njegove, koliko pljevu
C'jenim ih; - da mi deset i dvadeset puta toliko,
380 Što sad imade, daje, da odrukud dobije jošte,
Što u Orhomenski grad unilazi i što u Tebu
Egipatsku, gdje leži u kućama blago golemo
(To je stovratan grad, a kroz svaka vrata junaka
S konjma i sa kolima izilaze stotine dvije),
385 Da mi toliko dade, koliko je praha i p'jeska,
Ne bi mi srca ni tako okrenuo kralj Agamemnon,
Prije nego mi svu srdobonu uvredu plati.
25
A kćer ni jednu sina Atridova uzeti neću,
Pa da je zlatici baš Afroditi druga krasotom
390 I da je djelima svojim Ateni sjajnookoj ravna,
Neću je uzet ni tako; nek nađe drugog Ahejca,
22 348-350. Ovo Ahilej govori u ironiji; misli se zid i opkop, o kojemu je govor u 7. pjev., st. 436-441.
23 353. "od zida", tj. trojanskoga.
24 354. "zapadnih", tj. skejskih; "do bukve", vidi o toj bukvi bilješku u 5. pjev., st. 693.
25 387. Ahilej misli reći da će to onda biti kad se Agamemnon sa svojom vojskom nađe u najvećem
škripcu od trojanske vojske.
142