Page 145 - Ilijada

Homer: Ilijada

Lako se ukradav straži i sluškinjama i ljudma,
I ja odbježim daleko kroz široku heladsku zemlju,
Dokle u Ftiju dođem u grudastu, maticu ovčju,
480 K Peleju gospodaru, što od srca dočeka mene;
Zamilova me on ko jedinca poznorođenca
Sina, što ljubi ga otac kod svojega velikog blaga.
Bogata učini mene i naroda mnogo mi dade,
Na kraj se kraljevstva ftijskog nastaniv Dolopma budem
485 Knez i tebe pothranih, Ahileju bozima slični,
Od srca ljubeći tebe, jer n'jesi hotio s drugim
Niti na gozbu ići ni u kući jesti, dok n'jesam
Ja te na koljena svoja posadiv nahranio mesom
Odrezavši ti komad, dok n'jesam ti pružio vina.
490 Često si pokvasio na prsima košulju meni
Vino izliv iz usta u svojemu djetinjstvu pustom.
Tako se napatih mnogo i izmučih okolo tebe
Misleći, kako meni nijesu bogovi dali
Porod, te tebe posinih, Ahileju bozima slični,
495 Da bi odvraćo smrt i ruglo jednoć od mene.
Al' daj veliko srce, Ahileju, skroti, jer nije
Lijepo, nemilo srce da imaš, ta bozi se sami
Dadu okrenuti još, a vrline su, časti i snage
Veće. I njih ljudi okrenuti gledaju kadom,
500 Gledaju molbama tihim, ljevanicom, dimom žrtvenim,
Mole se, kad je prestupio tko, sagriješio štogod.
Jer su i Molitve hrome, a Zeusu su velikom kćeri,
Nabrajna lica su one i očima na stranu glede,
Skrbno stupaju one ostragu iza Grehote.
30
505 A Grehota je jaka, krepkonoga, jer zna preteći
Molitve sve daleko i pred njima ljudima škodi
Svima po svemu svijetu; a Molitve pomažu za njom.
Tko te Zeusove kćeri, kad k njemu dolaze, štuje,
Tome koriste mnogo i molbu njegovu čuju;
510 A tko odbije njih i tvrdoglavo koji se neća,
Onda Molitve k Zeusu otišavši mole se njemu,
Onog nek prati Grehota, da oštećen kazan pretrpi.
Nego, Ahileju, i ti od sebe Zeusovim kćerma
Daj udijeli čast, što i drugim čestitim srce
515 Pregiba! Atrejev sin da ne daje tebi darova
I da ne obriče drugih, da žestoko udilj se srdi,
Ne bih ti reko ja, da se gnjeva ostaneš svoga
I da Argejce braniš, koliko god im baš treba, -
Al' on mnogo ti daje sad odmah, obriče jošte,

30 503-504. Pjesnik pripisuje Molitvama držanje što ga imaju ljudi kad ponizno i kajući se mole oproš-
tenje. - U 19. pjev., st. 91. kaže se da je i Grehota Zeusova kći; Grehota je (grč. ate) ona viša neka moć
koja čovjeka zaluđuje i zavodi na grijeh, a poslije ga progoni zbog grijeha. Čovjek Homerova vremena
pripisuje dakle svoju strast i sljepilo prije grijeha i grižnju savjesti poslije grijeha osobitoj višoj moći.

145