Page 84 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 84

dikati  X-a.  Paradoksalna  logika  je  prevladala   nismo  mi«.  Ili:  »Jedan te  isti očituje  se u  stva-
   22
 u  kineskom  i  indijskom  mišljenju,  u  filozofiji   rima kao živ i kao mrtav, budan i u snu, mlad
 Heraklita,  i zatim ponovno  pod  imenom dijalek-  i star«.
 23
 tike,  u  filozofiji  Hegela  i  Marxa.  Opći  princip   U  Lao-tseovoj  filozofiji  ista  je  ideja  izražena
 paradoksalne  logike  jasno  je  izrazio  Lao-tse   više  u  poetskoj  formi.  Karakterističan  primjer
 »Strogo  istinite  riječi  pričinjaju  se  paradok-  taoističkog  paradoksalnog  mišljenja  je  ova  tvr-
 salne«.  Također  i  Cuang-tsu:  »Ono  što  je  jedno   dnja:  »Težina  je  korijen  lakoće,  nepomičnost
 20
 jest  jedno.  Ono  što  je  ne-jedno  također  je   upravljač  kretanja«. 24  Ili:  »Tao  u  svom  regu-
 jedno«.  Te  su  formulacije  paradoksalne  logike   larnom toku ne čini ništa i tako ne postoji ništa
 potvrdne:  to jest  i  to  nije. Druga  je  formulacija   25
 niječna:  to  nije  ni  to  ni  ono.  Prvi  izraz  misli   što on ne čini«.  Ili: »Moje riječi je lako shvatiti
                ali
 veoma
                                     u
                    ne
       slijediti;
 nalazimo  u  taoizmu,  kod  Heraklita  i  ponovno  u   i svijetu  tko lako kadar  da  ih  shvati postoji  nitko  U
                                  26
                           slijedi«.
    je
                         i
 hegelijanskoj  dijalektici;  druga  formulacija  je   taoističkom  mišljenju,  baš  kao  i  u  indijskom  i
 česta u indijskoj filozofiji.   sokratovskom  mišljenju,  najviša  stepenica  do
 Premda  bi  nadišlo  opseg  ove  knjige  da  se   koje misao dolazi je znanje o neznanju. »Znati
 dade  detaljniji  opis  razlike  između  aristotelske   a  ipak  (misliti)  da  ne  znamo  najviše  je  (posti-
 paradoksalne  logike,  navest ću  nekoliko  ilustra-  gnuće);  ne  znati  (a  ipak  misliti)  da  znamo  jest
 cija,  kako  bih  princip  učinio  što  razumljivijim.   bolest«. 27  Upravo  je  konzekvencija  te  filozofije
 Paradoksalna  logika  ima  svoj  najraniji  izraz  u   da  se  najviši  bog  ne  može  imenovati.  Najviša
 zapadnom  mišljenju  u  filozofiji  Heraklita.  On   zbilja,  najviše  Jedno  ne  može  se  razumjeti  po-
 pretpostavlja  da  je  borba  suprotnosti  osnova   sredstvom  riječi  ili  misli.  Kao  što  to  Lao-tse
 svega  postojećeg.  »Oni  ne  razumiju«,  kaže  on   kaže:  »Tao  koji  se  može  zdrobiti  nije  trajan  i
 »da  je  sve — Jedno,  boreći  se  sa  samim  sobom,   nepromjenljiv  Tao.  Ime  koje  se  može  nazvati
 identično  sebi:  protuslovna  harmonija,  kao  na   nije  trajno  i  nepromjenljivo  ime«. 28  Ili,  u  dru-
 guslama  i  liri. 21  Ili  još  jasnije:  »Mi  ulazimo  u   gačijem  izričaju:  »Mi  gledamo  u  to,  i  mi  to  ne
 istu rijeku, a ipak ne u istu; to smo mi i to   vidimo   i   nazivamo   to „Nerazlučivim". Mi to

    22   Isto, str. 132.
 20   Lao-tse   »Tao-Teh  kralj«    —    iz   »Svete  knjige   23   Isto, str.  133.
 Istoka« (»The Sacred Books of the East«, uredio Max   24   Mueller, ap. cit. str. 69.
 Mueller, tom XXXIX, Oxford, University Press, Lon   25   Isto, str. 79.
 don 1927)  str.  120.   26   Isto, str. 112.
 21    W. Capelle »Predsokratici« (»Die Vorsokratiker«,   27   Isto, str. 113.
 Alfred  Kroener Verlag,  Stuttgart  1953),  str.   134.   28   Isto, str. 47.

 96   7     Umijeće ljubavi         97
   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89