Page 83 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 83

dikati  X-a.  Paradoksalna  logika  je  prevladala            nismo  mi«.  Ili:  »Jedan te  isti očituje  se u  stva-
                                                                                       22
               u  kineskom  i  indijskom  mišljenju,  u  filozofiji          rima kao živ i kao mrtav, budan i u snu, mlad
               Heraklita,  i zatim ponovno  pod  imenom dijalek-             i star«.
                                                                                   23
               tike,  u  filozofiji  Hegela  i  Marxa.  Opći  princip          U  Lao-tseovoj  filozofiji  ista  je  ideja  izražena
               paradoksalne   logike  jasno  je  izrazio  Lao-tse            više  u  poetskoj  formi.  Karakterističan  primjer
               »Strogo  istinite  riječi  pričinjaju  se  paradok-           taoističkog  paradoksalnog  mišljenja  je  ova  tvr-
               salne«.  Također  i  Cuang-tsu:  »Ono  što  je  jedno         dnja:  »Težina  je  korijen  lakoće,  nepomičnost
                      20
               jest  jedno.  Ono  što  je  ne-jedno  također  je             upravljač  kretanja«. 24  Ili:  »Tao  u  svom  regu-
               jedno«.  Te  su  formulacije  paradoksalne  logike            larnom toku ne čini ništa i tako ne postoji ništa
               potvrdne:  to jest  i  to  nije. Druga  je  formulacija                     25
               niječna:  to  nije  ni  to  ni  ono.  Prvi  izraz  misli      što on ne čini«.  Ili: »Moje riječi je lako shvatiti
                                                                                                     ali
                                                                               veoma
                                                                                                                          u
                                                                                                        ne
                                                                                            slijediti;
               nalazimo  u  taoizmu,  kod  Heraklita  i  ponovno  u          i svijetu  tko lako kadar  da  ih  shvati postoji  nitko  U
                                                                                                                       26
                                                                                                               slijedi«.
                                                                                        je
                                                                                                             i
               hegelijanskoj  dijalektici;  druga  formulacija  je           taoističkom  mišljenju,  baš  kao  i  u  indijskom  i
               česta u indijskoj filozofiji.                                 sokratovskom  mišljenju,  najviša  stepenica  do
                  Premda  bi  nadišlo  opseg  ove  knjige  da  se            koje misao dolazi je znanje o neznanju. »Znati
               dade  detaljniji  opis  razlike  između  aristotelske         a  ipak  (misliti)  da  ne  znamo  najviše  je  (posti-
               paradoksalne  logike,  navest ću  nekoliko  ilustra-          gnuće);  ne  znati  (a  ipak  misliti)  da  znamo  jest
               cija,  kako  bih  princip  učinio  što  razumljivijim.        bolest«. 27  Upravo  je  konzekvencija  te  filozofije
               Paradoksalna  logika  ima  svoj  najraniji  izraz  u          da  se  najviši  bog  ne  može  imenovati.  Najviša
               zapadnom   mišljenju  u  filozofiji  Heraklita.  On           zbilja,  najviše  Jedno  ne  može  se  razumjeti  po-
               pretpostavlja  da  je  borba  suprotnosti  osnova             sredstvom  riječi  ili  misli.  Kao  što  to  Lao-tse
               svega  postojećeg.  »Oni  ne  razumiju«,  kaže  on            kaže:  »Tao  koji  se  može  zdrobiti  nije  trajan  i
               »da  je  sve — Jedno,  boreći  se  sa  samim  sobom,          nepromjenljiv  Tao.  Ime  koje  se  može  nazvati
               identično  sebi:  protuslovna  harmonija,  kao  na            nije  trajno  i  nepromjenljivo  ime«. 28  Ili,  u  dru-
               guslama  i  liri. 21  Ili  još  jasnije:  »Mi  ulazimo  u     gačijem  izričaju:  »Mi  gledamo  u  to,  i  mi  to  ne
               istu rijeku, a ipak ne u istu; to smo mi i to                 vidimo   i   nazivamo   to „Nerazlučivim". Mi to

                                                                               22   Isto, str. 132.
                  20   Lao-tse   »Tao-Teh  kralj«    —    iz   »Svete  knjige   23   Isto, str.  133.
                Istoka« (»The Sacred Books of the East«, uredio Max            24   Mueller, ap. cit. str. 69.
                Mueller, tom XXXIX, Oxford, University Press, Lon              25   Isto, str. 79.
                don 1927)  str.  120.                                          26   Isto, str. 112.
                  21    W. Capelle »Predsokratici« (»Die Vorsokratiker«,       27   Isto, str. 113.
                Alfred  Kroener Verlag,  Stuttgart  1953),  str.   134.        28   Isto, str. 47.

               96                                                           7     Umijeće ljubavi                        97
   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88