Page 82 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

ističkog sistema, kakav nalazimo, na primjer, motriti kako bismo uočili složenost toga pro-
u ranom budizmu ili taoizmu. blema. Mislim na osnovnu razliku u religijskom
U svim teističkim sistemima, čak i u pokojem stanovištu između Istoka (Kina i Indija) i Za-
neteološkom, mističkom, postoji pretpostavka pada. Ta se razlika može izraziti u smislu raz-
o realnosti duhovnog carstva kao nečega što like logičkih kategorija. Od Aristotela je zapadni
transcendira čovjeka i što istovremeno daje smi- svijet slijedio logičke principe aristotelske filozo-
sao i vrijednost čovjekovim duhovnim snagama fije. Njegova se logika zasniva na zakonu iden-
i njegovu nastojanju da se spasi i iznutra pre- titeta, koji tvrdi: A je A, na zakonu proturječja
porodi. U neteističkom sistemu ne postoji du- (A nije ne — A) i na zakonu isključenja trećega
hovno carstvo izvan čovjeka, ili takvo koje ga (A ne može biti A i ne — A, niti A ni ne — A).
transcendira. Sfera ljubavi, razuma i pravde po Aristotel objašnjava svoje gledište veoma jasno
stoji kao realnost samo zato što je čovjek, i u ovoj rečenici: »-Nemoguće je da jedno isto u
utoliko ukoliko je on, bio kadar da razvije te isto vrijeme pripada i ne pripada istome i u
snage u sebi za vrijeme čitavog procesa svoje istom smislu. I ako druge odluke možemo dodati
evolucije. Prema tom gledištu život nema drugog tom načelu da bismo se suprotstavili dijalek-
smisla osim onog koji mu čovjek daje. Čovjek tičkim prigovorima — učinimo to. To je dakle
19
je beznadno sam, osim ukoliko ne pomaže dru- najsigurnije od svih načela... .«
gome. Aksiom Aristotelove logike tako duboko pro-
Govoreći o ljubavi prema bogu, želim razja- žima naše misaone navike da ga mi osjećamo
sniti da ja sam ne mislim u smislu teističkog »prirodnim« i po sebi očitim, dok s druge strane
shvaćanja, i da je za mene pojam boga samo tvrdnju: X je A i ne — A smatramo besmis-
historijski uvjetovan pojam u kojem je čovjek lenom. (Naravno, tvrdnja se odnosi na subjekt
izrazio svoj doživljaj vlastitih viših snaga, svoju X u određeno vrijeme, a ne X sada, pa X kas-
čežnju za istinom i jedinstvom u određenom nije, ili na jedan aspekt X u suprotnosti prema
historijskom periodu. Ali ja također vjerujem drugome).
da konzekvencije strogog monoteizma i nonte- U suprotnosti prema aristotelskoj logici na-
istička krajna zaokupljenost duhovnom real- lazi se ono što bi se moglo nazvati paradoksal-
nošću predstavljaju dva gledišta koja se, iako nom logikom, logikom koja pretpostavlja da A
različita, ne moraju boriti jedan protiv drugoga. i ne — A ne isključuju jedan drugoga kao pre-
Ovdje, međutim, iskrsava jedna druga di- 19
Aristotel »Metafizika-« 1005 b, knjiga III, str. 75
menzija ljubavi prema bogu, koju moramo raz- — Kultura, 1960, Beograd — prijevod H. L.

94 95