Page 89 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 89
ja ga uzimam k sebi. Ljubeći Boga, ja prodirem ona ne može razviti zreliju ljubav prema bogu,
37
u njega«. tada njezina religija spada u raniju fazu u kojoj
Možemo se sada vratiti važnoj paraleli između boga doživljava kao svezaštitnu majku ili kao
ljubavi prema roditeljima i ljubavi prema bogu. oca koji kažnjava i nagrađuje.
Dijete je najprije vezano na svoju majku kao »- U suvremenoj religiji nalazimo da su sve
osnovu svekolikog postojanja«. Ono se osjeća faze, od najranijih i najprimitivnijih do onih
bespomoćnim i treba sveobuhvatnu majčinu najviših, još uvijek prisutne. Riječ »bog« ozna-
ljubav. Ono se zatim okreće ocu kao novom čuje i plemenskog vođu i »-apsolutno Ništa«; Na
centru svojih osjećaja, kao vodećem načelu isti način zadržava svaki pojedinac u sebi, u
misli i djelovanja. U toj fazi dijete pokreće po- nesvjesnom sebi, kao što je Freud pokazao, sve
treba da zadobije očevu pohvalu, a da izbjegne faze od bespomoćnog djeteta pa nadalje. Pitanje
njegovo negodovanje. U fazi pune zrelosti ono uvijek glasi: koliko je netko odrastao? Jedno
se oslobodilo lika majke i oca, sila koje zašti- je pouzdano: priroda njegove ljubavi prema
ćuju i zapovijedaju; ono je uspostavilo majčinski bogu odgovara prirodi njegove ljubavi za čo-
i očinski princip u sebi. Ono je postalo vlastita vjeka i, štaviše, stvarna kvaliteta njegove lju-
majka i vlastiti otac; ono jest otac i majka. U bavi prema bogu i čovjeku često je nesvjesna
povijesti ljudske vrste vidimo — i možemo anti- — prikrivena i racionalizirana zrelijim miš-
cipirati — isti razvoj: na početku je ljubav prema ljenjem o tome kakva je njegova ljubav. Da-
bogu bespomoćna vezanost na majku boginju, pače, ljubav prema čovjeku, premda direktno
zatim je poslušna vezanost na očinskog boga, prožima njegove odnose s vlastitom porodicom,
dok u fazi zrelosti bog prestaje biti izvanjska u posljednjoj je analizi određena strukturom
sila jer je čovjek utjelovio principe ljubavi i društva u kojem čovjek živi. Ako je socijalna
pravde u sebi, jer se sjedinio s bogom, i, najzad, struktura karakterizirana podvrgavanjem auto-
jer govori o bogu jedino u poetskom, simbo- ritetu — otvorenom autoritetu ili anonimnom
ličkom smislu. autoritetu tržišta i javnog mnijenja — čovjekovo
Iz ovih razmatranja slijedi da se ljubav prema shvaćanje boga mora biti infantilno i daleko od
bogu ne može odvojiti od ljubavi prema rodi- zrelosti, čije se sjeme nalazi u povijesti mono-
teljima. Ako se osoba nije oslobodila incestuozne teističke religije.
vezanosti na majku, pleme, naciju, ako je zadr-
žala djetinju ovisnost o ocu koji kažnjava, tada
37
Meister Eckhart, op. cit. stranice 181—2.
104 105
