Page 80 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi

minjati ime boga uopće, da ne treba govoriti o Ako je tome tako, kritika ideje boga, kako ju
bogu. Tada bog postaje ono što potencijalno je izveo Freud, sasvim je ispravna. Pogreška
jest u monoteističkoj teologiji — bezimeno Jed- je, međutim, bila u tome što je on zanemario
no, neizrazivo mucanje, koje se odnosi na je- drugi aspekt monoteističke religije, kao i nje-
dinstvo što leži u osnovi pojavnog svijeta, bog zinu pravu suštinu, koje logika vodi upravo do
postaje osnova svekolikog postojanja; bog po- negacije takva shvaćanja boga. Istinski religi-
staje istina, ljubav, pravda. Bog sam ja, ukoliko ozna osoba, ako slijedi bit monoteističkog shva-
sam čovjek. ćanja, ne moli se ni za što, ne očekuje ništa od
Sasvim je očito da evolucijom od antropo- boga; ona ne voli boga kao što dijete voli oca
morfnog do čistog monoteističkog principa do- ili majku; ona je stekla poniznost u shvaćanju
lazi do znatne razlike u prirodi ljubavi prema svojih ograničenja do te mjere da zna kako
bogu. Abrahamova se boga može voljeti kao ništa ne zna o bogu. Bog njoj postaje simbolom
oca, ili ga se plašiti, pri čemu je dominantno koji je čovjeku u ranijoj fazi njegove evolucije
sad opraštanje, a sad srdžba. Ukoliko je bog predstavljao sve ono za čime je težio, područje
otac, ja sam dijete. Ja se nisam potpuno oslobo- duhovnog svijeta, ljubavi, istine i pravde. Ona
dio autističke želje za sveznanjem i svemoći. vjeruje u principe, koje »bog-« predstavlja; ona
Još nisam stekao objektivnost da shvatim svoja je istinoljubiva, živi u ljubavi i pravdi, i smatra
ograničenja kao ljudsko biće, svoje neznanje, čitav svoj život vrijednim samo toliko koliko
svoju bespomoćnost. Ja još uvijek očekujem, mu pruža mogućnost da dosegne sve veći razvoj
poput djeteta, da postoji otac koji me spašava, svojih ljudskih snaga — kao jedine stvarnosti
koji pazi na mene, kažnjava me, otac koji me koja je važna, kao jedinog predmeta od »naj-
voli kad sam poslušan, koji je polaskan mojim više vrijednosti«. I na kraju, ona ne govori o
uspjehom, a srdit zbog moje neposlušnosti. Sa- bogu — ona čak i ne spominje njegovo ime.
svim je jasno da većina ljudi nije u svom lič- Ljubiti boga, ako bi ona upotrijebila tu riječ,
nom razvoju prevladala tu infantilnu fazu, i značilo bi, za dakle, čeznuti da se postane potpuno
sposoban
ljubav,
se
ostvari
da
što
u
sebi
ono
zato je vjerovanje u boga za većinu ljudi vjera predstavlja bog.
u oca koji pomaže — djetinja iluzija. Usprkos
činjenici da su takvo shvaćanje religije prevla- S tog je stanovišta logička konzekvencija mo-
dali neki od najvećih učitelja čovječanstva, kao noteističke misli negacija svake »teo-logije«, sva-
i manji broj ostalih, ona je ipak još uvijek do- kog »znanja o bogu«. Ipak postoji razlika između
minantan oblik religioznosti. takva radikalno neteološkog gledišta i nete-

92 93