Page 87 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 87
jama, nijekanje nad nijekanjima... Svako biće latnosti. To se može jasno vidjeti u orijen-
sadrži negaciju: jedno niječe da postoji ono talnim religijama. U bramanizmu, a također u
drugo«. 36 To je samo daljnja konzekvencija da budizmu i taoizmu, najviši cilj religije nije
bog Meisteru Ecknartu postaje »apsolutno Ni- ispravno vjerovanje već ispravno djelovanje.
šta-«, baš kao što je najviša realnost za Kabalu Isto to isticanje nalazimo i u židovskoj religiji.
»En Sof«, »Beskrajno Jedno-«. Gotovo i nije bilo rascjepa u pogledu vjerovanja
Razmatrao sam razliku između aristotelske u židovskoj religiji (jedini veliki izuzetak, raz-
i paradoksalne logike da bih pripremio teren mimoilaženje Farizeja i Saduceja, bilo je u
za važna razlikovanja u shvaćanju ljubavi prema suštini razmimoilaženje dviju suprotnih soci-
bogu. Zastupnici paradoksalne logike kažu da jalnih klasa). Židovska je religija isticala (na-
čovjek može shvatiti realnost samo posredstvom ročito od početka nove ere na ovamo) ispravan
proturječja, i ne može nikada shvatiti u mišlje- način života, Halašu (ta riječ ima zapravo isto
nju najvišu realnost — jedinstvo, Jedno samo. To značenje kao i Tao).
je imalo za posljedicu da čovjek sebi postavlja
kao najviši cilj da nađe odgovor u mišljenju. U modernoj povijesti isto su načelo izrazili
Mišljenje nas može dovesti jedino do spoznaje Spinoza, Marx i Freud. U Spinozinoj filozofiji
da nam ne može dati posljednji odgovor. Svijet težište je pomaknuto s ispravnog vjerovanja na
misli ostaje uhvaćen u paradoksu. Jedini način ispravno življenje. Marx je izrazio isti princip
koji nam omogućuje da svijet potpuno shvatimo kad je rekao: »Filozofi su svijet samo različito
nalazi se, ne u mišljenju, već u činu, u doživljaju tumačili, ali radi se o tome da se on izmijeni«.
sjedinjenja. Tako paradoksalna logika vodi do Freudova paradoksalna logika vodi ga do pro-
zaključka da ljubav prema bogu nije ni spozna- cesa psihoanalitičke terapije, do sve dubljeg do-
vanje boga putem mišljenja, ni mišljenje o čo- življaja sebe.
vjekovoj ljubavi prema bogu, već doživljajni Sa stanovišta paradoksalne logike težište nije
čin sjedinjenja s bogom. na misli već na djelovanju. To stanovište po-
To vodi do isticanja ispravnog načina života. vlači za sobom više važnih konzekvencija. Kao
Sav život, svaki mali i svaki važan čin posvećen prvo, ono vodi do tolerancije koju nalazimo u
je spoznavanju boga, ali ne spoznavanju putem indijskim i kineskim religijskim zbivanjima.
ispravne misli, već posredstvom ispravne dje- Ako ispravno mišljenje nije najviši cilj i nije
put spasenja, nema razloga da se borimo s
86 Isto, str. 247. Vidi također negativnu teologiju drugima, kojih je mišljenje došlo do različitih
Majmonidesa. formulacija. Ta tolerancija je prekrasno izražena
100
101
