Page 88 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 88
u priči o nekolicini ljudi, od kojih je bilo zatra- da čovjek može naći istinu u mišljenju dovela
ženo da opišu slona u mraku. Jedan, dodirnuvši je ne samo do dogme već i do znanosti. U znan-
njegovu surlu, reče: »Ova je životinja slična vo- stvenom mišljenju jedino je ispravno mišljenje
dovodnoj cijevi«; drugi, dodirnuvši njegove uši, važno, jednako iz aspekta intelektualnog po-
reče: »Ova životinja je slična lepezi-«; a treći, štenja, kao i iz aspekta primjene znanstvenog
dodirnuvši njegove noge, opisao je životinju mišljenja u praksi — to jest u tehnici.
kao stup. Ukratko, paradoksalna je logika vodila do to-
Drugo paradoksalno stanovište stavilo je te- lerancije i pokušaja da čovjek preobrazi samoga
žište više na preobražaj čovjeka nego na razvoj sebe. Aristotelsko stanovište vodilo je do dogme
dogme s jedne strane, i nauke s druge. S in- i znanosti, do katoličke crkve i do otkrića
dijskih, kineskih i mističkih gledišta, čovjekov atomske energije.
religiozni zadatak nije da ispravno misli, već da Posljedice te razlike između dvaju stanovišta
ispravno djeluje i (ili) da se sjedini s Jednim za problem ljubavi prema bogu već su impli-
u aktu koncentrirane meditacije. citno objašnjene i treba da ih samo još ukratko
Za glavni smjer zapadnog mišljenja vrijedi spomenemo.
suprotno. Budući da je čovjek očekivao da će U dominantnom zapadnom religijskom si-
naći najvišu istinu u ispravnom mišljenju, gla- stemu ljubav prema bogu je u biti isto što i vjera
vno je težište bilo na mišljenju, mada se i is- u boga, u božje postojanje, božju pravednost,
pravno djelovanje također smatralo kao važno. ljubav. Ljubav prema bogu je u suštini misaono
U religijskom razvoju to je dovelo do stvaranja iskustvo. U istočnim religijama i u misticizmu
dogmi, do beskrajnih prepirki o dogmatskim ljubav prema bogu je snažno osjećajno iskustvo
formulacijama i do netolerancije prema »ne-
vjerniku« ili heretiku. Staviše, to je dovelo do sjedinjenja, neodvojivo vezano s izrazom te lju-
isticanja »vjere u boga« kao krajnje svrhe re- bavi u svakom životnom aktu. Najradikalniju
ligioznog stanovišta. To, naravno, ne znači da formulaciju tog cilja dao je Meister Eckhart:
nije bilo i shvaćanja da čovjek treba da ispravno »Ako sam stoga preobražen u Boga i ako me On
živi. Ali ipak, osoba koja je vjerovala u boga sjedini sa Sobom, tada s pomoću živog Boga
— makar ga i nije doživljavala — osjećala se nestaje razlike između nas... Neki ljudi za-
superiornija od one osobe koja je doživljavala mišljaju da će vidjeti Boga, da će Ga vidjeti kao
boga, ali nije »vjerovala« u njega. da on stoji tamo, a oni ovdje, ali tome neće biti
Težište na mišljenju imalo je također još tako. Bog i ja — mi smo jedno. Spoznavši Boga,
jednu i historijski vrlo važnu posljedicu. Ideja
103
102
