Page 79 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 79

minjati  ime  boga  uopće,  da  ne  treba  govoriti  o              Ako  je  tome  tako,  kritika  ideje  boga,  kako  ju
                bogu.  Tada  bog  postaje  ono  što  potencijalno                 je  izveo  Freud,  sasvim  je  ispravna.  Pogreška
                jest  u  monoteističkoj  teologiji  —  bezimeno  Jed-             je,  međutim,  bila  u  tome  što  je  on  zanemario
                no,  neizrazivo  mucanje,  koje  se  odnosi  na  je-              drugi  aspekt  monoteističke  religije,  kao  i  nje-
                dinstvo  što  leži  u  osnovi  pojavnog  svijeta,  bog            zinu  pravu  suštinu,  koje  logika  vodi  upravo  do
                postaje  osnova  svekolikog  postojanja;  bog  po-                negacije  takva  shvaćanja  boga.  Istinski  religi-
                staje  istina,  ljubav,  pravda.  Bog  sam  ja,  ukoliko          ozna  osoba,  ako  slijedi  bit  monoteističkog  shva-
                sam čovjek.                                                       ćanja,  ne  moli  se  ni  za  što,  ne  očekuje  ništa  od
                  Sasvim  je  očito  da  evolucijom  od  antropo-                 boga;  ona  ne  voli  boga  kao  što  dijete  voli  oca
               morfnog  do  čistog  monoteističkog  principa  do-                 ili  majku;  ona  je  stekla  poniznost  u  shvaćanju
               lazi  do  znatne  razlike  u  prirodi  ljubavi  prema              svojih  ograničenja  do  te  mjere  da  zna  kako
               bogu.  Abrahamova    se  boga  može  voljeti  kao                  ništa  ne  zna  o  bogu.  Bog  njoj  postaje  simbolom
               oca,  ili  ga  se  plašiti,  pri  čemu  je  dominantno             koji  je  čovjeku  u  ranijoj  fazi  njegove  evolucije
               sad  opraštanje,  a  sad  srdžba.  Ukoliko  je  bog                predstavljao  sve  ono  za  čime  je  težio,  područje
               otac,  ja  sam  dijete.  Ja  se  nisam  potpuno  oslobo-           duhovnog  svijeta,  ljubavi,  istine  i  pravde.  Ona
               dio  autističke  želje  za  sveznanjem  i  svemoći.                vjeruje  u  principe,  koje  »bog-«  predstavlja;  ona
               Još  nisam  stekao  objektivnost  da  shvatim  svoja               je  istinoljubiva,  živi  u  ljubavi  i  pravdi,  i  smatra
               ograničenja  kao  ljudsko  biće,  svoje  neznanje,                 čitav  svoj  život  vrijednim  samo  toliko  koliko
               svoju  bespomoćnost.  Ja  još  uvijek  očekujem,                   mu  pruža  mogućnost  da  dosegne  sve  veći  razvoj
               poput  djeteta,  da  postoji  otac  koji  me  spašava,             svojih  ljudskih  snaga  —  kao  jedine  stvarnosti
               koji  pazi  na  mene,  kažnjava  me,  otac  koji  me               koja  je  važna,  kao  jedinog  predmeta  od  »naj-
               voli  kad  sam  poslušan,  koji  je  polaskan  mojim               više  vrijednosti«.  I  na  kraju,  ona  ne  govori  o
               uspjehom,  a  srdit  zbog  moje  neposlušnosti.  Sa-               bogu  —  ona  čak  i  ne  spominje  njegovo  ime.
               svim  je  jasno  da  većina  ljudi  nije  u  svom  lič-            Ljubiti  boga,  ako  bi  ona  upotrijebila  tu  riječ,
               nom   razvoju  prevladala  tu  infantilnu  fazu,  i                značilo  bi, za dakle, čeznuti  da  se  postane  potpuno
                                                                                  sposoban
                                                                                              ljubav,
                                                                                                        se
                                                                                                           ostvari
                                                                                                     da
                                                                                                                             što
                                                                                                                  u
                                                                                                                    sebi
                                                                                                                         ono
               zato  je  vjerovanje  u  boga  za  većinu  ljudi  vjera            predstavlja bog.
               u  oca  koji  pomaže  —  djetinja  iluzija.  Usprkos
               činjenici  da  su  takvo  shvaćanje  religije  prevla-               S  tog  je  stanovišta  logička  konzekvencija  mo-
               dali  neki  od  najvećih učitelja čovječanstva, kao                noteističke misli negacija svake »teo-logije«, sva-
               i  manji  broj  ostalih,  ona  je  ipak  još  uvijek  do-          kog  »znanja o bogu«. Ipak postoji razlika između
               minantan oblik religioznosti.                                      takva  radikalno  neteološkog  gledišta  i   nete-

               92                                                                                                             93
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84