Page 124 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 124
ne uzimaju govor druge osobe ozbiljno, a ni Čovjek se ne može naučiti koncentraciji a da
vlastite odgovore. Rezultat je da ih razgovor ne postane osjetljiv na samoga sebe. Što to
umara. Oni žive u iluziji da bi ih to čak više znači? Treba li da čovjek uvijek misli na sebe,
zamaralo kad bi koncentrirano slušali. Ali upra- da sebe »analizira«, ili što drugo? Kad bismo
vo je suprotno istina. Bilo koja aktivnost, ako je mi govorili o osjetljivosti za mašinu, ne bi bilo
obavljena s koncentracijom, drži čovjeka bud- teško objasniti što to znači. Svatko, na primjer,
nim (premda poslije toga nastupi prirodni i bla- tko vozi auto osjetljiv je na njega. Cak se i mala,
gotvorni umor), dok svaka nekoncentrirana ak- neuobičajena buka zamjećuje, a isto tako i mala
tivnost uspavljuje čovjeka — a u isto vrijeme promjena u radu motora. Na isti način vozač je
otežava spavanje na kraju dana. osjetljiv za promjene na površini ceste, na kre-
Biti koncentriran znači živjeti potpuno u sa- tanje automobila ispred i iza njega. Pa ipak, on
dašnjosti, ovdje i sada, i ne misliti o narednoj ne misli o svim tim momentima; njegov je duh
stvari koju treba učiniti dok činim nešto upravo u stanju opuštena opreza, spreman za sve važne
sada. Suvišno je reći da se koncentracija mora promjene u situaciji na koju je koncentriran
vježbati ponajprije s ljudima koje volimo. Oni —• na sigurnu vožnju auta.
moraju naučiti da budu međusobno bliski, a ne Ako promatramo nečiju osjetljivost za drugo
da se odalečuju, kako je to često uobičajeno. ljudsko biće, za to ćemo najočitiji primjer naći
Početak vježbanja koncentracije bit će težak: u osjetljivosti i stalnoj spremnosti majke prema
činit će se da čovjek nikada neće moći postići njezinu djetetu. Ona zapaža izvjesne tjelesne
taj cilj. Gotovo i ne treba reći da to nužno pod- promjene, zahtjeve, potištenosti, prije nego što
razumijeva strpljenje. Ako netko ne zna da sve su otvoreno izraženi. Nju budi djetinji plač, dok
ima svoje vrijeme i želi forsirati stvari, taj zaista je drugi i veći zvuk ne bi probudio. Sve to znači
nikada neće uspjeti da postane koncentriran da je ona osjetljiva za manifestacije djetinje
— niti će uspjeti u umijeću ljubavi. Da bi se životnosti. Ona nije tjeskobna ili zabrinuta, već
dobila predodžba o strpljenju, potrebno je samo u stanju pozorne ravnoteže, prijemljiva za svaki
promatrati dijete kako uči hodati. Ono pada, značajan znak što dolazi od djeteta. Na isti način
pada opet, i ponovo pada, ali ipak i dalje poku- čovjek može biti osjetljiv prema samome sebi.
šava, popravlja se, dok jednog dana ne hoda bez Čovjek je, na primjer, svjestan osjećaja umora
padanja. Šta bi tek odrasla osoba mogla postići ili potištenosti i umjesto da im se prepusti i da
kad bi imala djetinje strpljenje i njegovu kon- ih podrži depresivnim mislima koje ga uvijek
centraciju u nastojanjima koja su mu važna. obuzimaju, on se pita: »Što se dogodilo?« Zašto
144 10 Umijeće ljubavi 145
