Page 127 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 127

a stoga i osjetljivosti za štetno djelovanje. Ako
               ne  bismo uspjeli  da održimo živom  viziju  zrelog             kad  snivamo.  U snovima  mi  stvaramo  događaje,
               života,  tada  bismo  zaista  bili  suočeni  s  vjero-          postavljamo  drame  koje  su  izraz  naših  želja  i
               jatnošću  da će  se  naša čitava  kulturna  tradicija           bojazni (mada katkada i naših spoznaja i vredno-
               slomiti. Ta se tradicija ne zasniva ponajprije  na              vanja),  i  dok  spavamo  mi  smo  uvjereni  da  je
               prijenosu  izvjesnih  vrsta  znanja,  već  na  prije-           produkt  naših  snova  isto  tako  stvaran  kao  i
               nosu  izvjesnih  vrsta  ljudskih osobina. Ne  budu              stvarnost koju gledamo kad smo budni.
               li generacije koje dolaze više uočavale te osobine,               Luda  osoba  ili  osoba  koja  sniva  nikako  ne
               pettisućgodišnja  kultura  će  nestati,  makar  se              može  stvoriti  objektivnu  sliku  vanjskog  svijeta,
               njezino znanje prenosilo i dalje razvijalo.                     ali  svi  smo  mi  manje  ili  više  ludi,  ili  manje  ili
                  Do sada sam razmatrao ono što je potrebno za                 više  u  snu.  Svi  mi  posjedujemo  neobjektivnu
               ovladavanje bilo kojim umijećem. A sad ću raz-                  sliku  svijeta,  sliku  koja  je  iskrivljena  našom
               motriti  one  kvalitete  koje  su  od  naročitog  zna-          narcističkom  orijentacijom.  Moram  li  navesti
               čenja  za  sposobnost  voljenja.  Prema  onome  što             primjere?  Svatko  ih  može  lako  naći  ako  pro-
               sam  rekao  o  prirodi  ljubavi,  glavni  je  uvjet  po-        matra  sebe,  svoje  susjede,  ili  ako čita  novine.
               stizavanja  ljubavi  prevladavanje  vlastitog  nar-             Oni  variraju  u  stupnju  narcističkog  iskrivljenja
               cizma.  U  narcističkoj  orijentaciji  čovjek  doži-            realnosti. Neka žena, na primjer, telefonira dok-
               vljava kao realno samo ono što je unutar njega,                 toru  da  želi  doći  do  njega  istog  poslijepodneva.
               dok  fenomeni  vanjskog  svijeta  nisu  realni  po              Doktor joj odgovara da nije slobodan tog poslije-
                                                                                                                   slijedećeg
               sebi  nego  se doživljavaju  samo  s obzirom  na  to            podneva,  ali  da  ga  može  posjetiti doktore,  ja
                                                                                     Njezin
                                                                               dana.
                                                                                             odgovor
                                                                                                            »Ali,
                                                                                                      glasi:
               jesu  li  za  nekoga  korisni,  ili  opasni.  Suprotno          stanujem  samo  pet  minuta  od  vaše  ordinacije-«,
               narcizmu  je objektivnost; ona  je sposobnost da                Ona  ne  može  razumjeti  njegovo  objašnjenje  da
               se  ljudi  i stvari  vide onakvima kakvi jesu, obje-            udaljenost, koja je za nju tako mala, ne ušteđuje
               ktivno,  i  sposobnost  da  se  odvoji  ta objektivna           njemu  vrijeme.  Ona  doživljava  situaciju  narci-
               slika  od  slike  koju  oblikuju  nečije  želje  ili  bo-       stički: budući da ona ušteđuje vrijeme i on ušte-
               jazni.  Svi  oblici  psihoze  pokazuju  krajnju  ne-            đuje  vrijeme  —  ona  je  sama  za  sebe  jedina
               sposobnost da se bude objektivan. Za ludu osobu                 realnost.
               jedina  realnost  koja  postoji  je  ona  unutar  nje,
               realnost  njezinih  bojazni  i  želja.  Ona  vidi               .'. Manje  su ekstremna —  ili  možda  samo  manje
               vanjski  svijet  kao  simbole  svog  unutarnjega                očita  —  iskrivljenja  uobičajena  u  interperso-
               svijeta, kao svoju kreaciju.  Svi mi činimo isto                nalnim  odnosima.  Koliko  roditelja  doživljava
                                                                               djetinje  reakcije na taj   način da im je dijete

                148
                                                                                                                          149
   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132