Page 121 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 121
ma i da marljivo radimo. Taj tip discipline po- Koncentraciju je mnogo teže vježbati u na-
sjeduje očite nedostatke. Ona je bila kruta i šem društvu, u kojem, čini se, baš sve djeluje
autoritativna, usredotočila se oko vrlina umjere- protiv sposobnosti koncentracije. Najvažniji
nosti i štedljivosti i u mnogome je bila neprija- korak u ovladavanju koncentracijom učinit
teljska životu. Ali, kao reakcija na tu vrstu ćemo ako naučimo biti nasamu sa sobom a da
discipline pojavila se sve veća tendencija su- ne čitamo, ne slušamo radio, ne pušimo ili ne
mnjičavosti prema svakoj disciplini i tendencija pijemo. I zaista, biti sposoban da se koncentri-
da se nedisciplinirana, lijena prepuštenost učini raš, znači biti sposoban da budeš nasamu sa so-
dopunom i ravnotežom rutiniziranom načinu bom — a ta sposobnost baš i jest uvjet sposo-
života, koji nam je nametnut u toku osamsatnog bnosti da se voli. Ako sam vezan na drugu oso-
rada. Ustati u određeni sat, posvetiti određenu bu jer ne mogu stajati na vlastitim nogama, on,
količinu dnevnog vremena aktivnostima kao što ili ona, može da bude moj spasilac, ali naša
su meditacija, čitanje, slušanje muzike, šetnja, veza nije veza ljubavi. Paradoksalno je, ali spo-
a ne prepustiti se, barem ne preko određenog sobnost da budemo sami uvjet je sposobnosti
minimuma, aktivnostima bijega kao što je čita- voljenja. Svatko tko pokuša da bude nasamu sa
nje kriminalističkih priča, ili gledanje filmova, sobom, otkrit će kako je to teško. Počet će osje-
ne pretjeravati u jelu ili piću — neka su očita ćati uznemirenost, nervozu, ili čak znatnu tje-
i rudimentarna pravila. Međutim, bitno je da se skobu. Bit će sklon da racionalizira svoju ne-
disciplina ne vježba kao neko pravilo nametnuto voljkost da nastavi tom vježbom i mislit će da
izvana, već da ona postane izraz naše vlastite to nema vrijednosti, da je to naprosto besmisle-
volje; da nam je ugodna, i da se polako privi- no, da oduzima previše vremena itd., itd. Tako-
kavamo na vrstu ponašanja koje bi nam vjero- đer će opaziti da mu svakovrsne misli dolaze
jatno nedostajalo kad bismo ga prestali primje- na pamet i da ga obuzimaju. Ulovit će samoga
njivati. Jedan je od nesretnih vidova našeg sebe da misli o svojim dnevnim planovima za
zapadnog shvaćanja discipline (kao i svake vrli- kasnije, ili o nekoj teškoći u vezi s poslom što
ne) da se pretpostavlja kako je njezino vježba- ga mora obaviti, ili o tome kamo da ide navečer
nje prilično bolno, i jedino ako je bolno može ili o mnogo čemu što će obuzeti njegov duh —
biti dobro. Istok je odavno shvatio da ono što je o svemu prije nego da mu dopusti da ostane
korisno za čovjeka — za njegovo tijelo i njego- prazan. Kod toga nam može pomoći obavljanje
vu dušu — mora biti i ugodno, iako se na po- nekih vrlo jednostavnih vježbi, kao, na primjer,
četku mora prevladati izvjestan otpor. da opušteno sjedimo (ni mlitavo, ni kruto), za-
140
141
