Page 7 - Dušan Đurović - Dukljanska zemlja.qxd
P. 7

Bojana Pržić
           Đurovićeva velika književna preokupacija nedvojbeno su bili
          selo i patrijarhalni moral koji vlada u njemu. Njegovi „junaci kao
          svoju intimu njeguju etički idealitet koji proizlazi iz patrijarhalne
          formacije života i tradicije: biti pošten je njihov osnovni zakon
          postojanja – nastaviti onamo gdje su i kako su preci zastali za njih
          predstavlja  moralni  imperativ,  zakon  višega  reda“. 19  Nadalje,
          „arhetipski koncipirani, oni žive u jednom, svom zatvorenom svi-
          jetu i pored toga što posjeduju svijest i senzibilitet ideja o otporu
          i promjenama, saznanje o postojanju drugačijih rješenja u životu
          i drugačijih modela življenja“. 20  Iz tih razloga njegovi junaci se
          teško suočavaju s istinom da je život snažniji od morala. Tako
          koncipiran patrijarhalni moral, tradicija i sve što su im preci u
          nasljeđe ostavili zapravo ih još više vežu za zemlju koju nazivaju
          dukljanskom  misleći  na  legendu  o  caru  Dukljanu,  a  ne  na
          nekadašnju  Duklju  –  nije  zemlja  „dukljanski  prokleta“  već  je
          razarajuća ideja, generacijama u svijest usađivana, o osuđenosti
          na nemogućnost raskidanja veze sa omeđenim komadom zemlje,
          na kojem oni trpe i stradaju vjerujući da će ih patnje i odricanja
          nekad dovesti do „spasenja“. Dakle, ovđe govorimo o „dukljan-
          skoj“  vezanosti  za  zemlju  koju  čovjek,  nesvjestan  svoje
          svemogućnosti i apsolutne slobode, pokušava opravdati mitom,
          legendom, a prije svega idejom koju mu u amanet preci ostavlja-
          ju. Gorčina Knežića za zemlju su prikovali njegovi đed i otac, te
          se od njega očekuje da i on svoje potomke za imanje prikuje – teži
          su ovi okovi od onih kojima  je okovan car Dukljan. Nije li čovjek
          sposoban da se kreće i da ide za boljim životom? Zar mu je jedini
          cilj u životu nagomilati „teritoriju“, puštiti korijene koje nema,
          povijati se kad ga gaze i na kraju uvenuti? Gorčin je vjerovao da
          iza sebe mora ostaviti više imanja nego što je njemu otac ostavio
          jer  „ostati  bez  te  svoje  očevine,  značilo  je  izvaditi  srce  iz
          Gorčina“. 21  Govorimo o vremenu u kojem je seljak „lipsavao, ali
           19  Sofija Kalezić Đuričković, cit. djelo, 69.
           20  Isto.
           21  Dušan Đurović, cit. djelo, 89.
          224  MATICA, br. 82, ljeto 2020.             www. maticacrnogorska.me
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12