Page 4 - Dušan Đurović - Dukljanska zemlja.qxd
P. 4

Roman „Dukljanska zemlja“: okovanost zemljom
                 Međuratni period crnogorske književnosti obilježio je veliki
               broj pisaca, a posebno mjesto zauzelo je književno djelo Dušana
               Đurovića. Dušan Đurović rođen je 1901. godine u selu Grlić,
               kod Danilovgrada, a u Grliću je i umro 1993. godine. Studije je
               završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Đurović je za živ-
               ota objavio romane Dukljanska zemlja (1939), Pre oluje (1946),
               Pod  vedrim  nebom (1950),  Zvezde  nad  planinom (1956),
               Pitoma loza (1959), Miris oskoruša (1972), Zov livada (1989).
               U  Đurovićevom  opusu  nailazimo  i  na  dramu  Njegoš (1952).
               Prva  njegova  zbirka  pripovjedaka,  koja  nosi  naslov  Među
               brđanima,  objavljena  je  1936.  godine,  a  osim  nje  Đurović  je
               objavio  zbirke  proze  Ljudi  sa  kamena (1940),  Iveri  života
               (1952),  Ždrijelo (1954),  U  senci  brda (1955),  Priče  o  ženi
               (1959), Ognjevi (1965), Večernje priče (1989). Posthumno su
               objavljeni  romani  Tuga  binjektaša (2001)  i  Nasilje (1996).
               Može se zaključiti sljedeće: „Đurović je od početka usredsredio
               interesovanje na prozni izraz, na pripovijetku i roman. Sve osta-
               lo što se povremeno javljalo na usputnim stanicama njegovog
               književnog  razvoja  (esej,  prikaz,  kritički  portret,  kritičko-
               memoarski zapis i drama) posve je sporednog karaktera i dru-
                                   6
               gorazrednog značaja.“ Na svome književnom putu Đurović je
               prolazio kroz izvjesne stvaralačke faze, ali ono čemu je uvijek
               ostajao  dosljedan  bio  je  realizam,  tačnije  kritički  realizam.
               Smatrao  je  „da  kritički  realizam ostaje  kao  najobuhvatnija,
               najprimjerenija  i  najdjelotvornija  knjževna  formacija,  kako  u
                                                  7
               domaćoj tako i u stranoj književnosti“. Ovđe ćemo pomenuti i
               sud Radomira V. Ivanovića, koji smatra da Đurovićevo djelo ne
               treba svoditi isključivo na pokret socijalne literature jer je to
                                                          8
               značajno  uticalo  na  pristupe  njegovome  djelu i  da  ne  treba
               zanemarivati  „one  postupke  koje  teoretičari  i  tipolozi  proze,
                 6  Sofija Kalezić Đuričković, cit. djelo, 10.
                 7  Radomir  V.  Ivanović,  „Književna  kritika  kao  disciplina  nauke  o
               književnosti (Dušan Đurović i književna kritika)“, 15.
                 8  Vidi: isto, 25.

       www. maticacrnogorska.me                MATICA, br. 82, ljeto 2020.  221
   1   2   3   4   5   6   7   8   9