Page 11 - Dušan Đurović - Dukljanska zemlja.qxd
P. 11
Bojana Pržić
vjeruje da „sve može da se prevrne i izgubi, a seljak ostaje“ 32 jer
ipak seljak, ratar jeste čovjek koji je ostao najbliži onoj iskon-
skoj vezi s prirodom: „On je srastao sa zemljom, iz nje dobija
snagu, kao frumetin, kao loza, i može da izdrži i savlada sve.“ 33
Kao i Antej, Gorčin postaje nemoćan kad je odvojen od zemlje,
a u ponovnom susretu sa slobodnom Londžom „ispravljao se
kao kakav stari balkanski džin, disao duboko, snažno, i osećao
da se u njemu budi novi život i nova snaga, mladićka i krepka“ 34
– ośećao se kao Antej koji se vratio svojoj majci Zemlji, svome
izvoru života i snage.
Ono što je očigledno, jeste da su sve Đurovićeve „simpatije na
strani čovjeka kao prirodnog bića, jer čovjek strada i zato što je
bezumno prekinuo sve veze sa prirodom“. 35 Ipak, moramo poja -
sniti razliku između povezanosti zemlje i čovjeka kao dijela pri -
rode, s jedne strane, i prisvojenog komada zemlje i čovjeka koji
želi nešto nazvati svojim, s druge, jer je takva dualnost primi je ćena
u Gorčinovom odnosu prema zemlji. Postoji u živo tinjskome svi-
jetu nešto što se naziva teritorijalnošću, a što podrazumijeva takvo
ponašanje đe životinje brane teritoriju na kojoj nalaze adekvatne
uslove za nastanjivanje, pronalaženje hrane, produžavanje vrste.
Nasuprot njima, postoje životinje koje obitavaju na određenom
prostoru ali taj prostor ne brane, te se na tom prostoru i dešavaju
preklapanja istih ili različitih vrsta. Dakle, postoji nešto što je
očigledno zajedničko mnogim živim bićima – potreba da se drže
određene teritorije. Ali zar čovjeka njegova osobena racionalnost
ne upućuje na misao o tome da ne postoje podjele na „moje“ i
„tvoje“ i da mu ne može pripadati ništa osim njega samog – ono
što nosi u sebi sav je njegov svijet. Čemu ta neobjašnjiva potreba
32 Isto, 87.
33 Isto.
34 Isto, 262.
35 Radomir V. Ivanović, „Književno umijeće Dušana Đurovića (prilog
estetici i poetici)“, Vaspitanje i obrazovanje, br. 2, Zavod za udžbenike i nas-
tavna sredstva, Podgorica, 2004, 68.
228 MATICA, br. 82, ljeto 2020. www. maticacrnogorska.me