Page 56 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Što se to zbiva, dušo? 43

nisam znao ništa o ezoterijskom značenju tirkiza,
samo sam osjećao snažnu potrebu da ga nosim (si.
15).
Zanimljivo, neki od medija čak ni to nisu bili u
stanju točno prenijeti pa su mnogi članci navodili
moju opsesiju ‘ljubičastom’ bojom. Odakle im to,
samo Bog zna.
Drugi temelj poruge bilo je to što sam, govoreći
o sebi, rabio izraz „Sin Božji” što je, po njima,
impliciralo da sebe smatram Isusom ili barem
Slika 15: Moj „tirkizni period”... ali
,
nekim svecem. Ironično, ‘Isus’ kao ‘čovjek’ sasvim
opće me je izrugivanje, na neki način,
sam uvjeren, nikada nije postojao, kao što sam oslobodilo.
detaljno objasnio u nekim od svojih knjiga. Izraz
„Sin Božji” koristio sam u smislu da sam i ja sam jedan aspekt, kako sam to tada
poimao, Beskonačne svijesti koja obuhvaća sve što postoji. Mi smo poput kapljica
vode u oceanu Beskonačne svijesti. Mi smo ‘pojedinci’ na jednoj razini percepcije,
ali još uvijek dijelovi beskrajne cjelovitosti. Štoviše, mi jesmo beskrajna cjelovitost,
baš kao što i kapljica jest ocean, a ocean jest kapljica. Nisam pokušavao reći da sam
došao spasiti svijet ili nešto slično, već samo to da sam i ja, poput svakoga i svega u
cjelokupnom postojanju, jedan od aspekata Beskraja, a ne samo fizička osobnost’.
,
Ako Beskonačnu svijest nazivamo ‘Bogom’ pokušavao sam reći, tada smo svi mi
simbolični ‘sinovi’ i ‘kćeri’ tog ‘Boga. Očigledno, moja svjesnost o tim stvarima
otada se dramatično povećala, ali to je bila osnova mojih komentara o tome da sam
„Sin Božji”. Međutim, mediji su izvrnuli moje riječi i, budući daje moj um ‘skidao’
vrlo mnogo informacija nakon iskustva na humku u Peruu, nisam bio dovoljno
uzemljen ili ‘prisutan’ da bih jasno mogao artikulirati što sam želio reći. Zbilja
sam hodao uokolo kao u nekom bunilu. To je dovelo do još većeg iskrivljavanja
mojih riječi i nerazumijevanja među onima koji su me izvrgavali podsmijehu i
poruzi. ‘Isusu’ bih jedino poručio da se, ni za Boga miloga, ne vraća ovamo, jer,
kompa, ovdje će te razapeti - i kršćani i svi ostali. A ako se ipak vratiš, toplo bih ti
savjetovao da se poslužiš onom metodom dolaska na oblaku, kako bi imao barem
nekakvu šansu. No, neki su komičari ipak bili duhoviti a ne osvetoljubivi. Sjećam
se britanskog komičara Jaspera Carrotta koji je rekao da ja nikako ne mogu biti
Sin Božji jer je u Leicesteru nemoguće pronaći tri m udra čovjeka i djevicu. Jadni
gradonačelnik Leicestera s time se, izgleda, nije slagao. Carrottova parodija izrečena
je dobronamjerno i duhovito, moja su se djeca valjala od smijeha. Ostali napisi u
medijima i većina reakcija javnosti bili su tek bezrazložno ismijavanje i sipanje žuči.
Sjećam se kako me je, usred sve te medijske halabuke, nazvala moja mama i upitala
svojim karakterističnim lesterskim naglaskom: „What’s goo-in’ on, our Dave? W hat’s

goo-in on?”1Nisam joj znao odgovoriti. Jednostavno nisam znao. Jedino sam bio
siguran da tim putem moram nastaviti, kamo god da me vodio.

1 „Što se to zbiva, dušo? Što se to zbiva?”; op. prev.