Page 51 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

38 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

zašto i što to govori o vama. Možda se radi o potrebi da se promijenite, ili bi moglo
biti da stojite pred izazovom da odrežete iluzorne obiteljske krvne veze i uvidite da
ona prava veza između nas potječe od Svijesti. Iz te perspektive lako je moguće da
npr. imate više toga zajedničkog i da osjećate veću povezanost s nekim koga ste sreli
prije deset m inuta negoli sa svojom obitelji s kojom živite cijeli život. Čak i bliske
obiteljske veze proizlaze iz Svijesti a ne iz krvi, što je još jedan od privida Uma.
Moja je jedina želja bila slijediti naglo mijenjajući tok svog života. Bez obzira
koliko sve to čudno bilo, u meni je bila neka sila koja je znala da je to put kojim
moram ići. Potkraj 1990. godine napisao sam svoju prvu knjigu o tim događajima
pod naslovom Vibracije istine (Truth Vibrations). Naslov se odnosio na vibracijske
promjene za koje mi je rečeno da će probuditi čovječanstvo iz njegovog komatoznog
stanja i podići veo s laži i obmana koji su stajali iza ‘života na planetu Zemlji. Rečeno
mi je da će se razotkriti sve što je bilo tajno i skriveno. Dva desetljeća kasnije to
se očigledno događa diljem svijeta. Kada je knjiga otišla u tisak uoči Božića 1990.
pokrenut je slijed koji je doveo do preobrazbe mog osjećaja svjesnosti, a time se
promijenilo praktički sve što sam ikada mislio ili vjerovao. Iznenada sam dobio
strahovit poriv da odem u Peru. Tada nisam imao pojma odakle taj poriv dolazi, ali
sada znam - iz Svijesti, onog Nijemog glasa koji govori kroz spoznaju’ i intuiciju.
O Peruu nisam znao ništa, nikada dotad nisam razmišljao o toj zemlji. U istom
tom razdoblju stalno sam i posvuda viđao riječ ‘Peru’ - u knjigama, novinama,
izlozima putničkih agencija... Upoznao sam još jednu vidovitu ženu koja je rekla, bez
ikakvih poticaja s moje strane: „Jeste li ikada razmišljali o tome da posjetite Peru?”
Rekla je da ću otići onamo i da ću „piti vodu sa svetih izvora”. Te sam se napomene
sjetio nekoliko tjedana kasnije kada sam pio vodu iz rijeke Urubambe, „svete rijeke”,
koja protječe kroz Svetu dolinu Inka i prolazi pored drevnog peruanskog i nekoć
‘izgubljenog’ grada Macchu Picchua. Sve što sam činio nakon tih prvih priopćenja
primljenih preko vidovite osobe činio sam vođen intuicijom. Nisam znao zašto
idem u Peru, jedino da to, iz nekog razloga, moram učiniti. Moja glava, moja ‘logika,
govorili su mi da ne bih trebao trošiti novac koji nemam na tako skupo putovanje,
ali dotad je moja ‘glava’ već bila postala vrlo slabašan suparnik mom ‘srcu’ .
Slijedeći puku intuiciju, početkom veljače 1991. avionom sam otputovao u Peru,
u grad Limu, ususret iskustvu koje će mi promijeniti život. Kada sam sišao iz aviona
na aerodromu u Limi i pokupio svoju prtljagu osjećao sam se poput izgubljenog
dječarca. Što sad? Osjećao sam da bih trebao krenuti put Cusca u Andama, središta
drevne civilizacije Inka, a na oglasnoj ploči ‘Odlazaka’ vidio sam da onamo polijeće
jedan avion za 35 minuta. Aerodrom je bio prepun ljudi a još sam morao kupiti
kartu. Nema šanse da stignem na taj let, pomislio sam. Tada se iz mnoštva progurao
neki Peruanac koji je prilično dobro govorio engleski i upitao me kamo idem:

„U Cusco”, odgovorio sam.

„Imate smještaj u hotelu?”