Page 52 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 52
Što se to zbiva, dušo? 39
„Nemam”.
„Imate kartu?”
„Nemam”.
„Nabavit ću vam kartu; sredit ću vam smještaj u hotelu”.
Sve je to napravio u neviđeno kratkom roku, uzevši, naravno, i svoju proviziju.
Sada se već bližio polazak, a ja sam otišao na kraj dugačkog reda, čekajući da predam
prtljagu. Očito je bilo nemoguće da sve to stignem obaviti na vrijeme, prije polaska
aviona, ali, dok sam se spremao na poduže čekanje, moj mi je „sređivač stvari” rekao:
„Ne, ne, pođite sa mnom.” Odveo me na početak reda gdje je njegov prijatelj na
šalteru prijave i predaje prtljage odm ah prestao sa započetim poslom te me je počeo
prijavljivati za taj let. Manje od sat vremena po dolasku u Limu ponovno sam hodao
po pisti, ovaj put prema avionu koji će poletjeti prema Cuscu. Takve ‘slučajnosti’ i
sinkroniciteti neprestano su se ponavljali u sljedeća tri čudesna tjedna i otada me
stalno prate. Stigao sam u svoj oronuli hotel i sjeo na krevet, pitajući se što sad.
Čovjek kojeg sam upoznao nekoliko dana ranije dao mi je broj telefona jedne svoje
prijateljice iz Cusca. Utipkao sam njen broj, da vidim što će se dogoditi. Ispostavilo
se daje ona voditeljica lokalne putničke agencije: za sat vremena utanačeni su moji
glavni putnički planovi i raspored. Ujedno je nazvala jednog peruanskog vodiča
kojeg je poznavala a koji će mi pokazati ljepote te zemlje.
Sljedeći dan došao sam u njegov dom kako bismo se upoznali i kako bih krenuo
u, kako se kasnije ispostavilo, jednu uistinu nevjerojatnu pustolovinu. Vrata su bila
otvorena pa sam ušao i zatekao ga kako spava na podu. Kad je otvorio oči njegove
prve riječi nisu bile ‘bok’ ili „dobro jutro”, već „Jeste li prošlu noć nešto sanjali?”.
Iznenađen zbog te uvodne rečenice, brzo sam se pribrao i odgovorio da jesam. San
je bio vrlo jasan i živopisan, a uključivao je i prizor u kojem mi otpada jedan od
prednjih zuba.
„Je li vaš otac ili djed još živ?”, upitao je.
„Pa, je; moj otac je živ. Zašto?”
„Takav san obično najavljuje sm rt oca ili djeda.”
Uspostaviti međunarodni telefonski poziva izvan Lime nije nimalo lako, barem
je tada bilo tako, ali tjedan dana kasnije kada sam uspio nazvati svoju obitelj saznao
sam da je moj otac, kod kuće u Engleskoj, umro - u isto vrijeme kada sam sanjao
onaj san. Sprovod je organiziran prije negoli sam uopće i doznao da je umro. U
Peruu sam kanio ostati duže od planiranog i, u sljedeća tri tjedna, obilazeći veći dio
te zemlje, počeo se ponavljati svakodnevni slijed. Svako bih jutro rekao svom vodiču
kamo sam intuitivno osjećao da bih trebao poći, a on bi mi redovito odgovarao da
