Page 61 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

48 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

su mi mnogo o meni samome te o uvjetovanim ljudskim reakcijama koje porobljuju
kolektivnu psihu. Potvrdila su da sam se počeo rješavati svoje brige o tome što o
meni misle drugi. Više stvarno nisam mario za to, bez obzira na prijem kod publike.
Kakvog li olakšanja i osjećaja slobode. Počeo sam uviđati u kakvom sam prividu živio
i kako je čitava ljudska rasa, osim nekolicine, bila zatočena u jednoj igri virtualne
stvarnosti koja je određivala pravila. U tom razdoblju morao sam se u sebi nasmijati
kada god bi me intervjuirao britanski TV voditelj Eamonn Holmes, čovjek kojeg
sam znao još iz dana dok sam radio na televiziji. Nije mogao pojmiti da bi se netko
odrekao uspješne karijere na televiziji kako bi mogao raditi ono što sam ja radio.
Činjenica da televizija nije najvažnija stvar u životu ili da je takva verzija ‘uspjeha
iluzorna, čini se, bila je izvan njegove moći poimanja. „Ali mogao si još uvijek raditi
na televiziji”. Da, Eamonne, ali to ne želim, stari. „Ali...” Još jedan Umom uvjetovan
čovjek u Umom uvjetovanoj profesiji. Praktički se svi oni nalaze u medijima. To
jednostavno ide uz profesiju.

Pravo 'vrijeme', pravo 'mjesto'
One prve onostrane poruke iz 1990. godine pokazale su se kao uistinu proročanske.
Među njima i ona o „znanju [koje] će mu biti uliveno u um, a [prema kojem će]
ponekad biti vođen”. U godinama što su uslijedile krenuo sam na svakodnevno
putovanje, često prožeto zapanjujućom koordiniranošću, ili ‘sinkronicitetom’
prilikom kojeg bih susretao ljude, čitao knjige ili dokumente ili bih doživljavao stvari
koje su neprekidno povećavala moje razumijevanje onoga što se zbiva u svijetu i
naravi života samog. Osim toga, misli koje bi se iznenada pojavile u mojoj glavi
0 ljudima i događajima kasnije su se pokazale, uz naknadni uvid ili istraživanje,
točnima. Cijelo sam vrijeme bio vođen sinkronističkom preciznošću, a sve to dolazi s
intuitivne razine. Bez toga nikada ne bih mogao prikupiti toliko informacija i povezati
toliko mnoštvo stvari tako brzo. Ima jedna sila koja želi otvoriti Um čovječanstva,
to je sasvim sigurno. Ona je zasigurno otvorila moj um, a ja prosljeđujem ono što
otkrijem onima koji žele čuti. Navest ću jedan primjer nevjerojatnih slučajnosti’
koje su postale uobičajene nakon onog iskustva na humku u Peruu.
Do polovine 1995. bio sam dovršio rukopis za knjigu pod naslovom ...I istina
će vas osloboditi u kojoj sam naširoko pisao o socijalnom podrijetlu američkog
predsjednika Jimmyja Čartera. Dok smo knjigu pripremali za tisak otputovao sam
u Irsku kako bih pogledao izvrsnu predstavu plesačke trupe Riverdance u kazalištu
Point Theatreu u Dublinu. To je bilo prije negoli su postali svjetska atrakcija. Kupio
sam karte na blagajni kao i svi drugi. Popeo sam se stepenicama do dvorane kako bih
pronašao svoje sjedalo. Jedna je moja prijateljica radila iza kulisa kao maserka, a kada
sam stigao do vrha stepenica iznenadio sam se vidjevši je kako ondje stoji. Izgledala
je zbunjeno i smeteno. Rekla je da je trebala biti iza pozornice, ali je intuitivno
(opet ta riječ) osjećala da mora doći i pričekati me. Dok je čekala čula je službenika
sigurnosti kako govori da su „sigurnosna sjedala” u redu S - pod brojevima 25,26,27
1 28. Sad mi je bilo jasno zašto je bila smetena: znala je da su karte za moju prijateljicu