Page 49 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

36 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

Bio je to šok s obzirom na sve one dobre preporuke koje sam dobivao od osoblja
BBC-a i na činjenicu da sam na tom poslu radio kao vrlo mlad te da su preda mnom
trebala stajati desetljeća. Glavni razlog očigledno je bio pritisak od strane BBC-eve
hijerarhije koja me se htjela riješiti zbog moje aktivnosti u Zelenoj stranci, a osobito
moje odbijanje da platim lokalni porez koji je bio uveden tijekom diktatorske
vladavine premijerke Margaret Thatcher. Prema toj novoj odredbi, i bogati i
siromašni trebali su plaćati jednake poreze... što je bila bjelodana nepravda, a ja sam
bio jedan od milijuna onih koji su odbijali platiti takav porez, u znak protesta zbog
njegove nepravednosti. Ti milijuni ljudi naposljetku su došli na sud, a prva su ročišta
pobudila golemo zanimanje medija. Ovdje se i opet umiješala providnost. Prve sudske
rasprave mogle su biti održane u bilo kojoj sudnici u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ali
gdje su održane? U Newportu, sajmišnom gradiću na otoku Wight. Moj se slučaj
nalazio na listi među mnogim drugima. Na sud sam stigao praćen televizijskim
kamerama i novinskim izvjestiteljima i fotografima koji su došli snimiti prve sudske
postupke protiv osporavatelja lokalnog poreza. No, kako se kasnije ispostavilo, do
sudskih postupaka nije ni došlo. Čekao sam satima dok su cijeli redovi prosvjednika
sudski obrađivani zbog njihova odbijanja, a često i nemogućnosti, da plate. Nisu nas
mogli saslušavati pojedinačno jer nas je bilo previše.
Nešto kasnije napokon su i mene prozvali. Stajao sam pred sucima zajedno sa
šestoro ili sedmero drugih, čekajući da iznesu optužbe. Jedan čovjek iz moje skupine,
kojeg sam susretao na prosvjednim skupovima protiv lokalnog poreza, podigao je
ruku tražeći dopuštenje da nešto kaže. Upozorio je na datum do kojeg su uplate
morale biti obavljene i datum na koji su neplatišama poslani sudski pozivi, nalažući
im da se pojave na sudu. Potom je obznanio daje, po zakonu, razdoblje između ta dva
datuma bilo prekratko i da je stoga podizanje optužnica toga dana bilo nezakonito.
Atmosfera u sudnici odmah se promijenila, a suci su se povukli kako bi razmotrili
novonastalu situaciju. Kada su se otprilike pola sata kasnije vratili morali su priopćiti
da je čovjek u pravu i da su svi sudski postupci toga dana nevažeći i da svi slobodno
mogu otići. No, sucima sam ukazao na to da stvari nisu baš tako jednostavne. Ljudi
su dovedeni pred sud nezakonito i izgubili su dnevnu zaradu, a zbog toga su se izložili
i troškovima prijevoza. Što ćemo s obeštećenjem za sve to? Vlasti nisu imale drugog
izbora doli prihvatiti takvu argumentaciju. Gubitak dnevnica je nadoknađen, a ja
sam trebao dobiti ček na 2,50 funti za autobusnu kartu. Ti su događaji osvanuli na
naslovnicama svih novina i preplavili su televizijske vijesti, a lokalni porez Margaret
Thatcher postao je nacionalni predmet sprdnje. Od tog trenutka, uz dokazanu
pravnu ne-valjanost, takav je porez bio osuđen na propast i morao je biti zamijenjen
sustavom koji je više usklađen s platežnom sposobnošću ljudi. Te sam se noći morao
uštipnuti. Ne samo da su se prva saslušanja događala na otoku Wight, iako su se
mogla obaviti bilo gdje u Britaniji, nego su optužbe bile odbačene netom prije negoli
je obrađen moj slučaj, dok sam čekao u skupini optuženika! Slučajnost ili...? Sada
vidim da se nije radilo o slučajnosti, ali tada sam se bio pitao: kakvi su izgledi da se
nešto slično dogodi?!