Page 50 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

Što se to zbiva, dušo? 37

Jutro poslije sudske rasprave došao sam u BBC na razgovor o svojoj ‘budućnosti’
s urednikom sportske redakcije te korporacije. Raširene preko cijelog stola ležale
su jutarnje novine koje su pisale o fijasku lokalnog poreza u Newportu, a na većini
njih stajalo je moje lice. „Ono što ću sada reći nema nikakve veze s ovim”, rekao
je, pokazujući na novine. Hmmm. Uglavnom, rečeno mi je da na BBC-u nemam
nikakvu budućnost i nekoliko tjedana kasnije smo se razišli (poslije jedanaest
godina) bez ijednog ‘hvala ili barem „puno sreće”. BBC je zapravo bahata, često
opaka organizacija koja svoje osoblje tretira poput stoke, baš kao i druge televizijske
i medijske organizacije. Ali, opet, mnogobrojne su razine jednog te istog iskustva.
Gledano iz perspektive onog ‘ja’ uronjenog u pet osjetila, BBC je, u načinu na koji se
prema meni odnosio, bio bešćutan i bahat.
No, iz perspektive onog istinskog ‘ja dobio sam odriješene ruke i slobodu od
televizijskog rintanja te sam mogao poći kamogod me život odvede. Zahvalan sam
im zbog toga jer da sam sve one kasnije godine i dalje vodio TV programe, kao što
i danas čine mnogi moji tadašnji kolege, sada bih vjerojatno bio u potrazi za nekom
visokom liticom s koje bih se bacio; što viša stijena, to bolje. Sretno im bilo, ali ja
sam, ostavimo li gubitak dohotka na stranu, bio više nego sretan što sam se tog
žrvnja oslobodio.

Kamo sada?
Mojem je starom životu došao kraj, baš kao što je i predviđeno. Da, ostao sam bez
posla, bez ikakvih drugih primanja, ali osjećao sam se oslobođen. Rad u bezdušnim
medijima postao je prava noćna mora, a sada sam bio slobodan. Sljedećih nekoliko
godina financijski sam preživio samo zato što sam živio podosta ispod granica
svojeg dohotka na televiziji te sam imao taman toliko novca u banci da osiguram
kakav-takav život sebi i svojoj obitelji. To je bilo vrijeme kad je povjerenje u tok
života predstavljalo velik izazov jer sve što sam godinama gradio sada se urušavalo.
A stvari će biti i mnogo gore. Na neki sam način, simbolički, doista bio skočio s vrha
litice i sada sam trebao otkriti mogu li letjeti. Dugo vremena nije se tako činilo, ali
na kraju sam shvatio da mogu, kao što svi mi možemo. Linda i moja djeca bili su,
dakako, još zbunjeniji od mene. Ja sam barem izravno doživio ona čudna zbivanja,
dok su oni znali samo ono što sam im ja rekao.
Eto, imali su pred sobom svog muža i oca, dobro poznato lice sa državne televizije
tijekom cijelog desetljeća, koji je iznenada ostao bez posla i koji govori o neobičnim
događajima i idejama, koji će uskoro biti izložen javnom podsmijehu u razmjerima
rijetko viđenim u cijeloj britanskoj medijskoj povijesti. Činjenica da su čvrsto stajali
uz mene i da niti jednom nisu ustuknuli u svojoj podršci, ma što da se zbivalo, bio
je jedan od ključnih faktora moje sposobnosti da preživim uskoro pokrenutu lavinu
poruge. Bili su uz mene jer je bilo predodređeno da budu, baš kao što i ja stojim uz
njih. Isti je slučaj sa svima, bilo da su u nekom ‘dobrom’ ili ‘lošem’ odnosu, koliko
god da se, iz perspektive Uma, činilo suprotno. Ljudi ne ulaze u naš život slučajno,
pogotovo ne naše obitelji. I opet, imate li problema sa svojom obitelji zapitajte se