Page 46 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 46
Što se to zbiva, dušo? 33
Znamo da je želio da stupimo s njim u kontakt, ali vrijeme nije bilo sazrijelo [to se
odnosilo na ono što sam rekao u ‘praznoj’ hotelskoj sobi, što vidovnjakinji nisam bio
spomenuo]. Ovamo smo ga doveli kako bismo s njime kontaktirali, a ne izliječili ga.
Ali jednog će dana biti potpuno izliječen.
Uvijek će imati ono što treba [da su bar rekli, „...ono što želi”], ali ne više od toga.
U sljedećoj seansi s vidovnjakinjom ponovno joj se pojavio onaj lik i rekao za mene
sljedeće:
Jedan čovjek ne može promijeniti svijet, ali jedan čovjek može prenijeti poruku koja
će promijeniti svijet.
Ne pokušavaj to učiniti sam. Idi ruku pod ruku s ostalima kako biste jedni druge
mogli podizati kada padnete.
U tri će godine napisati pet knjiga.
Politika nije za nj. Za tako je nešto odveć duhovan. Politika je protuduhovna i učinit
će ga vrlo nesretnim.
Napustit će politiku. Ne mora, glede toga, ništa poduzeti. Dogodit će se to postupno
u razdoblju od jedne godine.
Pojavit će se drukčija vrsta zrakoplova, sasvim drukčija od današnjih letjelica.
Vrijeme neće imati nikakve važnosti. Ondje gdje budete željeli biti tamo ćete i biti.
U to sam vrijeme bio televizijski spiker u BBC-evoj sportskoj redakciji i
nacionalni glasnogovornik Zelene stranke. A ovdje sam pak slušao o tome kako
sam iscjelitelj čija je svrha da iscijeli Zemlju. I o tome kako jedan čovjek ne može
promijeniti svijet, ali da jedan čovjek može prenijeti poruku koja će promijeniti
svijet. Ha? Molim? Na jednoj se razini to činilo šašavo i besmisleno. Usprkos tome,
nešto u meni, moje intuitivno ‘znanje’ govorilo mi je da to moram prihvatiti i vidjeti
,
kamo će me sve to dovesti. Zanimljivo, netom prije ovdje spomenutih zbivanja bio
sam uložio novac u neki fond - vodeći se razumom, a ne svojom intuicijom - te
sam izgubio nešto novca. Svota nije bila velika ali, kao što sam spomenuo ranije,
bila je dovoljna da me natjera da kažem kako ću ubuduće, budu li moja glava i
moje srce ikada bili u raskoraku, svaki put slijediti svoje srce, svoju intuiciju. Eto,
to sam odlučio učiniti budem li ikada suočen s očito ludim stvarima o kojima mi je
govorila vidovnjakinja. Zbog nezaustavljivog poriva da zakoračim tom stazom moj
je život bio zapljusnut burnim promjenama koje sam emocionalno jedva izdržavao.
Ali poslije svih tih godina i toliko muke ono što mi je rečeno da će se dogoditi zaista
se i dogodilo ili se događa, izuzev one tvrdnje da ću biti „potpuno izliječen”. Na to
još uvijek čekam. Ideja o pet knjiga koje sam navodno trebao napisati u tri godine o
