Page 35 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

22 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

čemu nadati. Tada sam s igrališta na kojem se održavala probna utakmica začuo
povik. „Hej, momci, zna li koji od vas braniti?” - zagrmio je voditelj tima. „Zna!”
- povikao sam i potrčao prema njemu što sam brže mogao kako me netko ne bi
pretekao. Jedan od dvojice golmana bio se ozlijedio i nije mogao nastaviti, a kada
sam ga zamijenio bio sam toliko uspješan da me je voditelj tima pozvao da dođem
na sljedeću probu tjedan dana kasnije, kao rezerva onome tako visoko kotirajućem
golmanu. Ta sljedeća probna utakmica promijenila mi je život. Igrao sam najbolje
do tada. Timovi su bili potpuno neravnopravni i bio sam bom bardiran udarcima
sa svih strana. Bio je to jedan od onih dana kada se događalo to da ako bih se ja
bacio u pogrešnu stranu, lopta bi pronašla krajičak mog stopala i odbila bi se izvan
gola. Gotovo da lopta nije mogla ući u gol, čak i da sam to htio. Nešto je toga dana
zacijelo uplelo svoje prste, ali tek sam desetljećima kasnije počeo naslućivati što bi
to moglo biti. Bio sam izabran u tim, ‘preotevši’ mjesto momku kojem je, kako su svi
mislili, ta pozicija bila zajamčena. Sljedeće godine igrao sam za lesterski tim učenika
ispod 15 godina i profesionalni su mi klubovi počeli kucati na vrata. Potpisao
sam za Coventry City koji se tada natjecao u engleskoj Prvoj ligi te sam napustio
školu, otišavši zarađivati kruh svagdanji radeći točno ono što sam želio. Bio sam
profesionalni nogometaš, baš kao što sam oduvijek - iz razloga koje nisam mogao
dokučiti - želio biti (si. 11).
No, moja nogometna karijera uskoro je ugrožena kada sam u dobi od samo
15 i pol godina dobio ono što liječnici nazivaju reumatoidnim artritisom. Bolovi
su započeli u mojem lijevom koljenu da bi se ubrzo proširili na oba koljena i oba
zgloba. U godinama po završetku nogometne karijere bolovi i otekline pojavili
su mi se u ručnim zglobovima, rukama i svim prstima. Godinama sam odbijao
prihvatiti liječničku procjenu da moram prestati s nogometom. Sada mi se, kada
se osvrnem na to razdoblje, čini nevjerojatnim da sam nastavio uspješno igrati za
Coventry tijekom četiri godine unatoč artritisu,
nakon čega mi je liječnik rekao da izaberem: ili
ću prestati igrati ili me čeka život u invalidskim
kolicima. Kada sam čuo ovu prognozu bilo mi je
19 godina, ali i dalje sam bio odlučan nastaviti
igrati. Prešao sam u drugi klub - Hereford United
- i uživao u godini velikog uspjeha. A zatim je
uslijedio kraj, doslovno preko noći. Te posljednje
godine artritis je bio izuzetno bolan, svakodnevni
treninzi za mene su predstavljali pravu muku, sve
dok mi se zglobovi ne bi zagrijali. Početak svake
sezone otpočeo bih šepajući: svakoga sam dana
iznalazio neku izliku ne bih li prikrio pravi uzrok
takvog stanja. Jedan bi dan to bio žulj, drugi pak
dan ukočeni mišići nožnog lista ili nešto slično.
Slika 11: Profesionalni nogometaš, ali Znao sam da će trener, otkrije li se pravi razlog
ne zadugo. mojim tegobama, potražiti novog golmana.