Page 30 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 30

Nisam samo cigla u zidu                                                   17

       tijekom barem tisuća godina (prema našoj  percepciji ‘vrem ena), značilo je da nije
        razvijen jezik koji bi adekvatno opisao prirodu pravog ‘ja’ Kada god govorimo o onom
                                                          .
        ‘ja  Um to odmah povezuje s ljudskim tijelom/osobnošću i njegovim imenom.
          Nadam se da će u tekstu biti jasno o kojem se ‘ja  radi u raznim kontekstima,  a
       kada to bude potrebno koristit ću izraze kao što je pravi ‘ja’ ili istinski ‘ja  da bi stvari
       bile jasnije.
          Onaj  ‘ja’  koji je  David Icke  rođen je  29.  travnja  1952.  u Leicesteru u Engleskoj
        oko  18.15 h. Odrastao sam u - kako se to u Engleskoj kaže - „radničkoj obitelji” (si.
        9). Često je to samo drukčiji način da se kaže da je čovjek ‘dekintiran, a u našem je
        slučaju bez svake sumnje tako i bilo. Moj otac Beric bio je produkt najtežeg načina
        života.  Imao je  najveći  utjecaj  na mene  u  tim  ranim  godinama  mog  života.  Moja
        majka  Barbara bila je  čista  suprotnost  ocu  (si.  10).  On je bio  dom inantna ličnost
        i  želio je  svime  upravljati,  a  ona je  tiho  prihvaćala  svoju  ulogu  i  činila  sve  što  je
        potrebno za svoju obitelj. Da vam je trebao netko da u rovu bude pokraj vas ona bi
       bila među prvima koje biste trebali pozvati. Moj je otac intelektualno bio vrlo jak, ali
        siromašno podrijetlo i svakodnevna borba za preživljavanje značili su da nikada nije
        uspio ostvariti svoju ambiciju da postane liječnik. Takvu su priliku imali isključivo
        imućni ljudi, a moj se otac morao ispisati iz škole kako bi mogao prehranjivati svoju
        obitelj nakon što je njegov vlastiti otac jednog dana jednostavno bio odšetao od kuće,
        ostavivši cijelu obitelj na cjedilu. Ta su vremena na njemu ostavila ožiljke koje je nosio
        cijeli život.  Istu su posljedicu  imala i njegova iskustva iz vremena Velike  depresije
        tijekom 1930-ih kad je jednom prigodom propješačio od Londona do Blackpoola, što
       je udaljenost od nekih 320 kilometara, tražeći posao za vrijeme (umjetno izazvane)
        ‘krize’ u kojoj je nezaposlenost porasla preko svih granica, dok su se oni koji su za
        nju bili odgovorni neizmjerno obogatili. Tijekom Drugog svjetskog rata stupio je u
        Vojni sanitetski korpus te je odlikovan medaljom Britanskog carstva zbog izvlačenja
        zrakoplovaca iz gorućeg aviona koji se 1943. prisilno spustio u zračnoj bazi Chipping
        Warden  u  Northamptonshireu  u
        Engleskoj.  Vojnu  je  službu  obavljao
        i  na  Srednjem  istoku  te,  dok  su  se
        talijanski  fašisti  povlačili,  i  diljem
        Italije.  Ostao  je  osupnut  vidjevši
        bogate rimokatoličke crkve u mjestima
        poput  Napulja  okružene  neizrecivim
        siromaštvom,  dok  su  oni  koji  su  bili
        pritisnuti   strašnom   neimaštinom
        nastavljali davati sve što su imali svojoj
        nemilosrdnoj  religiji.  Odonda  pa  do
        kraja života bio je žestoko antireligijski
        nastrojen,  ali  je,  nažalost,  ujedno
        odbacivao  svaku  pomisao  o  životu
        poslije  ‘smrti’ jer je  to  izjednačavao  s
        religijskim  gledištima  koja  je  toliko   S lik a lo : Moja mama, Barbara -  „moja mami".
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35