Page 87 - Dan Brown - Postanak
P. 87

prokrijumčario ispod sakoa.

                 Prošlo  je  nekoliko  godina  otkad  je  američki  mladac  Cody  Wilson  konstruirao
             „Liberator”  –  prvi  pištolj  od  polímera,  isprintan  3D  tehnologijom  –  a  ta  je
             tehnologija ubrzano napredovala. Novo keramičko i polimerno vatreno oružje i dalje
             nije  bilo  osobito  snažno,  no  kratak  domet  nadoknađivala  je  nevidljivost  prilikom
             prolaza kroz detektore metala.

                 Moram se samo primaknuti.

                 Ako sve pođe po planu, njegov sadašnji položaj bit će savršen.
                 Regent je nekako došao do informacije o točnom tlocrtu i rasporedu večerašnjih
             događanja... i vrlo jasno iznio kako Ávila mora obaviti svoju misiju. Ishod će biti
             krvav, no nakon što je poslušao Kirschev bogohulni uvod, Ávila je bio uvjeren da će
             mu večerašnji grijesi biti oprošteni.

                 Naši neprijatelji vode rat, rekao mu je Regent. Ili ćemo ubijati ili ćemo umrijeti.


                                                             *


             Stojeći uza suprotni zid, u desnom prednjem kutu gledališta, Ambra Vidal nadala se
             da se ne primjećuje sva nelagoda koju je osjećala.

                 Edmond mi je rekao da će ovo biti znanstveni program.

                 Američki futurist nikad se nije sramio svoje odbojnosti prema religiji, ali Ambra
             nije ni pomišljala da će večerašnja prezentacija otkriti toliku količinu prezira.
                 Edmond mi je nije htio unaprijed pokazati.

                 Nesumnjivo  će  slijediti  prepirka  s  članovima  muzejskog  odbora,  no  Ambrine
             strepnje bile su intimnije prirode.

                 Prije  nekoliko  tjedana  Ambra  je  jednom  iznimno  utjecajnom  čovjeku  otkrila
             svoju  ulogu  u  večerašnjim  zbivanjima.  Sugovornik  ju  je  silovito  nagovarao  da  u
             tome ne sudjeluje. Upozoravao ju je na pogibelj ugošćivanja prezentacije naslijepo,
             bez ikakva znanja o sadržaju – osobito kad je njezin autor dobro poznati ikonoklast
             Edmond Kirsch.

                 Doslovno mi je naredio da otkažem, sjećala se. No njegov napuhani ton previše
             me naljutio da bih poslušala.

                 I sad, dok je stajala pod zvjezdanim nebom, pitala se sjedi li taj čovjek negdje i
             prati prijenos – i drži se za glavu.
                 Naravno da gleda, pomislila je. Pravo pitanje glasi – hoće li burno reagirati?



                                                             *
   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92