Page 53 - Dan Brown - Postanak

„Je li ti poznat Parlament svjetskih religija?”

„Naravno.” Langdon se divio naporu koji je skupina ulagala u promicanje
međuvjerskog dijaloga.

„Sasvim slučajno”, rekao je Kirsch, „Parlament se ove godine sastao u blizini
Barcelone, oko sat vremena od moje kuće – u opatiji Montserrat.” Veličanstveno
mjesto, pomislio je Langdon koji je planinsko svetište posjetio prije mnogo godina.
„Kad sam čuo da se sastaju isti tjedan kad sam namjeravao objaviti ovo veliko

znanstveno otkriće, ne znam, ja sam...”
„Zapitao se je li to Božji znamen?”

Kirsch se nasmijao. „Moglo bi se reći tako. Pa sam im se javio.” Langdona je to
zadivilo. „Obratio si se cijelom Parlamentu?”

„Ne! To bi bilo preopasno. Nisam želio da informacije procure prije nego što ih
objavim, pa sam dogovorio sastanak samo s trojicom – predstavnicima kršćanstva,
islama i judaizma. Nas četvorica sastali smo se tajno u knjižnici.”
„Zaprepašten sam što su tebe pripustili u knjižnicu”, s iznenađenjem je rekao

Langdon. „Čujem da je to posvećeno tlo.”
„Rekao sam im da mi je potrebno sigurno mjesto za sastanak – bez telefona, bez
kamera, bez nezvanih gostiju. Pa su me odveli u knjižnicu. Prije nego što sam im išta
rekao, zatražio sam da pristanu na zavjet šutnje. Složili su se. Do danas, oni su jedini

ljudi na ovome svijetu koji znaju išta o mom otkriću.”
„Fascinantno. I kako su reagirali kad si im rekao?”

Kirsch je izgledao posve krotko. „Možda moja izvedba nije baš bila savršena.
Roberte, znaš me, kad mi strasti provru, diplomacija mi baš i nije jača strana.”

„Da, čitao sam da bi ti dobro došao tečaj socijalne osjetljivosti”, rekao je
Langdon kroz smijeh. Baš kao Steveu Jobsu i još mnogim genijalnim vizionarima.
„Dakle, sukladno mojoj otvorenoj prirodi, razgovor sam započeo jednostavnim
iznošenjem istine – da religiju oduvijek smatram oblikom masovne zablude te da mi
je kao znanstveniku teško prihvatiti činjenicu da se milijarde inteligentnih ljudi

pouzdaju u vlastite religije kao izvore utjehe i vodstva. Kad su me upitali zašto se
savjetujem s ljudima koje, očito, toliko slabo poštujem, rekao sam im kako sam
došao ispitati njihove reakcije na moje otkriće ne bih li tako dobio uvid u to kako će
ga vjernici na svijetu primiti nakon što ga objavim.”

„Vječni diplomat”, rekao je Langdon, pomalo protrnuvši. „Ti znaš da iskrenost
ponekad nije baš najpametnija strategija?”
Kirsch je nehajno odmahnuo rukom. „Moja razmišljanja o religiji naširoko su