Page 58 - Dan Brown - Postanak

U daljini je čuo kako su zagrmjele orgulje.

Počinje ulazna pjesma!
Akolit se naglo zaustavio ispred biskupova ureda i, s iznenađenjem, ugledao trak

svjetla ispod zatvorenih vrata. Ovdje je?
Akolit je tiho pokucao. „¿Exelencia Reverendísima?”

Odgovor je izostao.

Pokucao je glasnije i povikao: „¡¿Su Excelencia?!”
I dalje ništa.

Strepeći za starčevo zdravlje, akolit je pritisnuo kvaku i otvorio vrata.

15
¡Cielos! Akolit je ostao bez daha dok je zavirivao u biskupov osobni prostor.
Biskup Valdespino sjedio je za svojim radnim stolom od mahagonija i zurio u
odsjaj zaslona prijenosnog računala. Mitra mu je još bila na glavi, misno ruho
zgužvano pod njim, a biskupski štap sasvim nehajno oslonjen o zid.

Akolit se nakašljao. „La santa misa está...” 16
17
„Preparada” , prekinuo ga je biskup, ne skrećući pogled sa zaslona. „Padre
Derida me sustituye.”
Akolit ga je zapanjeno promatrao. Zamijenit će ga otac Derida? Potpuno se
protivilo pravilima da mlađi svećenik vodi subotnju večernju misu.

18
„¡Veteya!” odsjekao je Valdespino ne podižući pogled. „Ycierra la puerta.” 19
Prestrašeni mladić učinio je kako mu je rekao; smjesta je otišao i za sobom
zatvorio vrata.

Hitajući prema zvukovima orgulja, akolit se pitao što bi to biskup mogao gledati
na računalu a da bi mu toliko odvuklo misli od službe Božje.

*

U tom trenutku admiral Ávila probijao se kroz sve gušću svjetinu u predvorju
Guggenheima, zbunjen što vidi uzvanike kako čavrljaju sa slušalicama. Očito je
audiotura podrazumijevala obostranu komunikaciju.

Bio je zadovoljan što je bacio uređaj.
Večeras bez smetnji.

Pogledao je na sat i zatim na dizala. Već su bila prepuna uzvanika koji su se
uputili na glavni događaj na katu, tako da se Ávila odlučio za stubište. Dok se
uspinjao, osjetio je isti onaj drhtaj nevjerice koji je osjetio i sinoć. Jesam li uistinu