Page 55 - Dan Brown - Postanak
P. 55
Kirsch nije djelovao uvjereno. „Trebao si vidjeti kako me gledao dok sam
odlazio iz Monserrata.”
„Sjedio si u samostanskoj posvećenoj knjižnici i biskupu rekao kako je cijeli
njegov sustav vjerovanja obmana!” povikao je Langdon. „Što si očekivao, čaj i
kekse?”
„Ne”, priznao je Edmond, „no isto tako nisam očekivao da mi ostavi prijeteću
poruku u glasovnoj pošti poslije našeg susreta.”
„Nazvao te biskup Valdespino?”
Kirsch je posegnuo u kožnu jaknu i izvukao neobično velik pametni telefon. Na
njemu je bila žarkotirkizna maskica sa šesterokutnim uzorkom koji se ponavljao i
koji je Langdon prepoznao kao slavni mozaik što ga je dizajnirao modernistički
katalonski arhitekt Antoni Gaudí.
„Poslušaj si”, rekao je Kirsch, pritisnuo nekoliko gumba i podigao telefon. Iz
zvučnika je zapucketao starački glas, stroga tona i smrtno ozbiljan:
Gospodine Kirsch, govori biskup Antonio Valdespino. Kao što znate, naš
jutrošnji sastanak duboko me uznemirio – kao i dvojicu mojih kolega. Zahtijevam od
vas da me nazovete odmah kako bismo mogli nastaviti raspravu, i ponovno vas
upozoravam na sve pogibelji što slijede iz objave ove informacije. Ako ne nazovete,
budite svjesni kako ćemo kolege i ja razmotriti preventivnu objavu vaših otkrića, kao
i njihovo preoblikovanje, da ćemo ih osporiti i pokušati spriječiti neizrecivu štetu
koju se spremate nanijeti svijetu... štetu koju očito ne vidite – očekujem vaš poziv i
iskreno vam savjetujem da moju odlučnost ne stavljate na kušnju.
Poruka je završila.
Langdon je morao priznati da ga je zatekao Valdespinov agresivan ton, no poruka
ga nije toliko uplašila koliko je produbila njegovu znatiželju o Edmondovoj
skorašnjoj objavi. „I, kako si odgovorio?”
„Nisam”, rekao je Edmond i vratio telefon u džep. „Smatrao sam to praznom
prijetnjom. Bio sam siguran da su željni zakopati informaciju, a ne je objaviti sami.
Štoviše, znao sam da će ih večerašnja prezentacija potpuno zateći, pa se nisam
previše brinuo zbog njihovih preventivnih akcija.” Zastao je i pogledao Langdona.
„Ipak... ne znam, nešto s njegovim tonom glasa... mota mi se po glavi.”
„Plašiš se da si u opasnosti ovdje? Večeras?”
„Ne, ne, popis gostiju strogo se nadzire, a zgrada ima sjajno osiguranje. Više se
brinem što će se dogoditi nakon objave.” Edmond kao da je u sljedećem trenu