Page 55 - Dan Brown - Postanak
P. 55

Kirsch  nije  djelovao  uvjereno.  „Trebao  si  vidjeti  kako  me  gledao  dok  sam
             odlazio iz Monserrata.”

                 „Sjedio  si  u  samostanskoj  posvećenoj  knjižnici  i  biskupu  rekao  kako  je  cijeli
             njegov  sustav  vjerovanja  obmana!”  povikao  je  Langdon.  „Što  si  očekivao,  čaj  i
             kekse?”

                 „Ne”, priznao je Edmond, „no isto tako nisam očekivao da mi ostavi prijeteću
             poruku u glasovnoj pošti poslije našeg susreta.”

                 „Nazvao te biskup Valdespino?”
                 Kirsch je posegnuo u kožnu jaknu i izvukao neobično velik pametni telefon. Na
             njemu je bila žarkotirkizna maskica sa šesterokutnim uzorkom koji se ponavljao i
             koji  je  Langdon  prepoznao  kao  slavni  mozaik  što  ga  je  dizajnirao  modernistički
             katalonski arhitekt Antoni Gaudí.

                 „Poslušaj  si”,  rekao  je  Kirsch,  pritisnuo  nekoliko  gumba  i  podigao  telefon.  Iz
             zvučnika je zapucketao starački glas, stroga tona i smrtno ozbiljan:


                 Gospodine  Kirsch,  govori  biskup  Antonio  Valdespino.  Kao  što  znate,  naš

             jutrošnji sastanak duboko me uznemirio – kao i dvojicu mojih kolega. Zahtijevam od
             vas  da  me  nazovete  odmah  kako  bismo  mogli  nastaviti  raspravu,  i  ponovno  vas
             upozoravam na sve pogibelji što slijede iz objave ove informacije. Ako ne nazovete,
             budite svjesni kako ćemo kolege i ja razmotriti preventivnu objavu vaših otkrića, kao
             i  njihovo  preoblikovanje,  da  ćemo  ih  osporiti  i  pokušati  spriječiti  neizrecivu  štetu
             koju se spremate nanijeti svijetu... štetu koju očito ne vidite – očekujem vaš poziv i
             iskreno vam savjetujem da moju odlučnost ne stavljate na kušnju.


                 Poruka je završila.

                 Langdon je morao priznati da ga je zatekao Valdespinov agresivan ton, no poruka
             ga  nije  toliko  uplašila  koliko  je  produbila  njegovu  znatiželju  o  Edmondovoj
             skorašnjoj objavi. „I, kako si odgovorio?”

                 „Nisam”,  rekao  je  Edmond  i  vratio  telefon  u  džep.  „Smatrao  sam  to  praznom
             prijetnjom. Bio sam siguran da su željni zakopati informaciju, a ne je objaviti sami.
             Štoviše,  znao  sam  da  će  ih  večerašnja  prezentacija  potpuno  zateći,  pa  se  nisam
             previše brinuo zbog njihovih preventivnih akcija.” Zastao je i pogledao Langdona.
             „Ipak... ne znam, nešto s njegovim tonom glasa... mota mi se po glavi.”

                 „Plašiš se da si u opasnosti ovdje? Večeras?”

                 „Ne, ne, popis gostiju strogo se nadzire, a zgrada ima sjajno osiguranje. Više se
             brinem  što  će  se  dogoditi  nakon  objave.”  Edmond  kao  da  je  u  sljedećem  trenu
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60