Page 411 - Dan Brown - Postanak

Povijest će biti blaga prema meni, jer je ja namjeravam i napisati.

Langdon se morao nasmiješiti. Tipično skromni Edmond. Citat je – nimalo
iznenađujuće – bio još jedan od Churchillovih, vjerojatno najslavniji među njima.

Dok je Langdon promatrao riječi, zapitao se je li ta tvrdnja uistinu toliko smjela.
Edmond je, u četiri kratka desetljeća života, kao futurist ostvario zapanjujući utjecaj
na povijest. Osim tehnoloških inovacija koje ostaju za njim, večerašnja prezentacija
očito će odjekivati još godinama. K tome, milijarde osobnog imetka, kako je više
puta izjavio, sve su se trebale sliti u donacije za dva cilja koja je Edmond smatrao
stupovima budućnosti – obrazovanje i ekologiju. Langdon nije mogao ni zamisliti
sav pozitivan utjecaj koji će njegovo golemo bogatstvo imati u tim područjima.

Još je jednom bol gubitka obuzela Langdona dok je razmišljao o pokojnom
prijatelju. U tom trenutku, osjetio je klaustrofobiju među prozirnim zidovima
Edmondova laboratorija i znao je da mora na zrak. Kad je pogledao u prizemlje,
ondje nije spazio Ambru.

„Morao bih poći”, iznebuha je rekao Langdon.

„Razumijem”, odgovorio je Winston. „Ako vam mogu pomoći pri organizaciji
putovanja, možete me dobiti ako pritisnete gumb na tom posebnom Edmondovu
telefonu. Kriptirano i tajno. Pretpostavljam da možete otkriti o kojem je gumbu
riječ.”

Langdon je pogledao zaslon i spazio veliku ikonu W. „Hvala, prilično dobro
baratam simbolima.”
„Sjajno. Naravno, morat ćete mi se javiti prije nego što se izbrišem u jedan
popodne.”

Langdon je osjetio neobjašnjivu tugu opraštajući se s Winstonom. Budući
naraštaji očito će biti mnogo sposobniji nositi se s emocionalnom povezanošću sa
strojevima.

„Winstone”, rekao je Langdon dok je krenuo prema okretnim vratima, „bilo kako
bilo, znam da bi Edmond bio nevjerojatno ponosan na tebe.”

„To je jako lijepo čuti od vas”, odgovorio je Winston. „I jednako ponosan na vas,
siguran sam. Zbogom, profesore.”