Page 410 - Dan Brown - Postanak
P. 410

sam  savršeno  zadovoljan  što  ispunjavam  zahtjeve  svoga  kontrolora.  Tako  sam
             programiran. Vjerojatno bi se na nekoj razini moglo reći da mi izvršavanje zadaća
             pruža zadovoljstvo – ili barem spokoj – ali to je samo zato što su moje zadaće ono
             što  je  od  mene  zatražio  Edmond  te  je  moj  cilj  ispuniti  ih.  Edmondov  posljednji
             zahtjev bio je da mu pomognem objaviti večerašnju prezentaciju iz Guggenheima.”

                 Langdon  se  sjetio  automatskih  priopćenja  za  medije  koja  su  se  emitirala  i
             pokrenula  prvotnu  lavinu  zanimanja  na  internetu.  Ako  je  Edmond  namjeravao
             privući što brojniju publiku, vjerojatno bi i njega zaprepastio ishod ove večeri.

                 Da je barem Edmond živ da vidi kako je utjecao na svijet, pomislio je Langdon.
             Bio  je  to,  naravno,  paradoks  jer  da  je  Edmond  ostao  živ,  njegovo  ubojstvo  ne  bi
             privuklo svjetske medije, a prezentacija bi doprla samo do djelića publike.

                 „Profesore?” upitao je Winston. „Kamo ćete sada?”
                 Langdon nije razmišljao o tome. Vjerojatno kući. No shvatio je da će se za to
             morati  malo  potruditi  jer  mu  je  prtljaga  ostala  u  Bilbau,  a  mobitel  na  dnu  rijeke

             Nervión. Nasreću, još je imao kreditnu karticu.
                 „Mogu li te nešto zamoliti?” upitao je Langdon i uputio se prema Edmondovu
             sobnom biciklu. „Vidio sam da se tamo puni mobitel. Mogu li ga posuditi...”

                 „Posuditi?” Winston se nacerio. „Nakon svega što ste večeras napravili, vjerujem
             da bi Edmond želio da ga zadržite. Smatrajte ga oproštajnim darom.”

                 Langdon  je,  pomalo  veseo,  uzeo  mobitel  i  shvatio  da  je  sličan  onom
             predimenzioniranom prilagođenom modelu koji je već vidio te večeri. Očito Edmond
             nije  imao  samo  jedan  takav.  „Winstone,  molim  te,  reci  mi  da  znaš  Edmondovu
             zaporku.”

                 „Znam, ali sam na internetu pročitao da ste dobri u razbijanju kodova.”
                 Langdon  je  slegnuo  ramenima.  „Winstone,  malo  sam  umoran  za  zagonetke.
             Nema šanse da pogodim šesteroznamenkasti PIN.”

                 „Provjerite Edmondov gumb za pomoć.”

                 Langdon je pogledao telefon i pritisnuo ga.

                 Na zaslonu su se ispisala četiri slova: PSPD.
                 Langdon je odmahnuo glavom. „Što bi to trebalo značiti?”

                 Winston se smijao. „Pi s pet decimala.”

                 Langdon  je  zakolutao  očima.  Stvarno?  Utipkao  je  314159  i  telefon  se  odmah
             otključao.

                 Bljesnuo je početni zaslon s jednim retkom teksta.
   405   406   407   408   409   410   411   412   413   414   415