Page 409 - Dan Brown - Postanak

ovim kompleksom.”

„To uključuje i... tebe?” Langdonu se činilo da je Edmond svog ljubimca
zaviještao novom vlasniku.

„To ne uključuje mene”, mirno je odgovorio Winston. „Ja sam programiran da se
automatski izbrišem u jedan sat popodne, dan nakon Edmondove smrti.”
„Što?” Langdon nije vjerovao. „To nema smisla.”

„To je savršeno logično. Jedan sat je trinaesti sat, a Edmondovi stavovi o
praznovjerju...”

„Nije u pitanju vrijeme”, pobunio se Langdon. „Izbrisati sebe? To nema smisla.”

„Zapravo, ima”, odvratio je Winston. „Velik dio Edmondovih osobnih podataka
pohranjen je u mojoj memoriji – medicinski podaci, povijest pretraživanja, telefonski
razgovori, bilješke o istraživanjima, e-mailovi. Nadzirao sam velik dio njegova
života, a njemu bi bilo draže da te privatne informacije ne budu dostupne svijetu kad
ga više ne bude.”
„Winstone, jasno mi je da brišeš dokumente... ali izbrisati sebe? Edmond te

smatrao jednim od svojih najvećih postignuća.”
„Ne, mene, per se. Edmondovo revolucionarno postignuće ovaj je
superkompjutor, i jedinstveni softver koji mi je omogućio da toliko brzo učim.
Profesore, ja sam samo program stvoren radikalnim novim alatima koja je izumio

Edmond. Ti alati koji će ovdje ostati nedirnuti, oni su njegovo pravo postignuće –
oni će unaprijediti razinu znanosti i umjetnoj inteligenciji pomoći da dostigne nove
razine i komunikacijske sposobnosti. Nakon što se oslobode nevjerice, programeri će
naučiti rabiti Edmondove alate kako bi stvorili nove umjetne inteligencije sa
značajkama različitima od mojih.”
Langdon je utihnuo, utonuo u misli.

„Osjećam proturječje u vama”, nastavio je Winston. „Prilično je česta pojava da
ljudi sentimentalno gledaju na odnos sa sintetičkom inteligencijom. Računala mogu
podražavati ljudske misaone procese, oponašati naučeno ponašanje, simulirati
emocije u prikladnim trenucima i neprekidno poboljšavati svoju ‘ljudskost’ – ali sve
to činimo kako bismo vama osigurali poznato sučelje s pomoću kojeg komunicirate s

nama. Mi smo prazne ploče sve dok na njima nešto ne ispišete... sve dok nam ne
zadate zadaću. Ja sam izvršio svoje zadaće za Edmonda te je tako, na neki način, moj
život završio. Stvarno nemam više razloga da postojim.”
Langdon je i dalje bio nezadovoljan Winstonovom logikom. „Ali ti, toliko
napredan... ne posjeduješ...”

„Nade i snove?” Winston se nasmijao. „Ne. Shvaćam da je to teško zamisliti, ali