Page 309 - Dan Brown - Postanak

u podzemnu tamu. Ondje zidovi i stube nisu bili od bijelog mramora, nego
veličanstvene jantarne boje. Na svakoj trećoj stubi, zavjetne svijeće bacale su
treperavo svjetlo po zlatastom kamenu.

Mladi Julián zgrabio je prastari rukohvat od užadi i silazio s ocem, stubu po
stubu... duboko u tamu. Na dnu stubišta kralj je otvorio kićena vrata i ušao,
domahnuvši Juliánu da ga slijedi.

Panteon kraljeva, rekao mu je otac.

Čak i s osam godina Julián je čuo za tu sobu – ishodište legendi.
Drhtureći, dječak je stupio preko praga i zatekao se u blještavoj smeđoj sobi
zagasito žute boje. Osmerokutna oblika, prostorija je vonjala po tamjanu i činilo se
kao da se zamućuje i bistri u nemirnom svjetlu svijeća što su gorjele u lusteru
obješenom o strop. Julián je stao u sredinu sobe, polagano se okretao oko sebe i
osjećao se malen i promrzao u tom posvećenom prostoru.

U svih osam zidova nalazile su se niše u kojima su, od poda do stropa, bili
naslagani identični crni ljesovi, svaki sa zlatnom pločicom s imenom. Imena na
kovčezima bila su ona iz Juliánovih udžbenika povijesti – kralj Ferdinand... kraljica
Izabela... kralj Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva.

U tišini je Julián osjetio težinu blage očeve ruke na ramenu i bremenitost
trenutka u potpunosti ga je pogodila. Jednoga dana moj otac počivat će u ovoj
prostoriji.

Bez riječi, otac i sin izišli su iz tog podzemnog svijeta, daleko od smrti, natrag na
svjetlo. Nakon što ih je obasjalo blještavo španjolsko sunce, kralj se prignuo i
pogledao osmogodišnjeg Juliána u oči.

„Memento mori”, prošaptao je monarh. „Sjeti se smrti. Čak i onima koji
posjeduju veliku moć, život je kratak. Samo je jedan način kojim se trijumfira nad
smrću, a to je da vlastiti život pretvorimo u remek-djelo. Moramo zgrabiti svaku
priliku da pokažemo dobrotu i volimo do kraja. U očima ti vidim da si naslijedio
majčinu dobrostivu dušu. Savjest će ti biti vodič. Kad ti je život taman, neka ti srce
pokaže put.”

Desetljećima poslije, Juliána nije trebalo podsjećati da nije napravio gotovo ništa
kako bi život pretvorio u remek-djelo. Zapravo, jedva mu je uspjelo izvući se iz
kraljeve sjene i pokazati da ima karakter i svoje mišljenje.

Oca sam razočarao na svaki mogući način.
Julián je godinama slijedio očev savjet i puštao da mu srce pokaže put – no bio je
to mučan put jer mu je srce čeznulo za Španjolskom potpuno drugačijom od
Španjolske njegova oca. Juliánovi snovi o voljenoj domovini bili su toliko smjeli da