Page 228 - Dan Brown - Postanak
P. 228

„Bog je mrtav” bile su tri najslavnije riječi koje je napisao Friedrich Nietzsche,
             poznati njemački devetnaestostoljetni filozofi ateist. Bio je na zlu glasu zbog svojih
             otrovnih  napada  na  religiju,  ali  i  zbog  svojih  razmatranja  o  znanosti  –  osobito
             Darwinovoj teoriji evolucije – za koju je tvrdio da je čovječanstvo stjerala na ivicu
             nihilizma, prema razmišljanju kako život nema značenje, nikakvu višu svrhu, i koja
             ne nudi nikakve izravne dokaze o postojanju Boga.

                 Ugledavši citat iznad kreveta, Langdon se zapitao je li se Edmond, unatoč svim
             protuvjerskim bombastičnim izjavama, ipak borio s vlastitom ulogom u pokušaju da
             svijet oslobodi od Boga.

                 Nietzscheov citat, prisjećao se Langdon, završava riječima: „Nije li veličina tog
             čina prevelika za nas? Ne moramo li sami postati bogovima da bismo se tek pokazali
             njih dostojni?”  52

                 Ta smiona ideja – da čovjek mora postati Bog kako bi ubio Boga – bila je srž
             Nietzscheova  razmišljanja  i  možda,  shvatio  je  Langdon,  djelomično  objašnjavala
             kompleks  Boga  od  kojeg  su  patili  mnogi  genijalni  pioniri  tehnologije  poput
             Edmonda. Oni koji brišu Boga... moraju biti bogovi.

                 Dok je Langdon razmišljao o tome, zatekla ga je druga pomisao.
                 Nietzsche nije bio samo filozof – bio je i pjesnik!

                 Langdon  je  i  sam  posjedovao  Nietzscheovu  knjigu  Paun  i  bivol,  zbirku  275
             pjesama i aforizama koji su promišljali Boga, smrt i ljudski um.

                 Langdon je brzo prebrojio znakove u uokvirenu citatu. Nisu se poklapali, ali je
             osjetio kako u njemu buja nada. Bi li Nietzsche mogao biti pjesnik za kojim tragamo i
             ako  je  tako,  hoćemo  li  u  Edmondovoj  radnoj  sobi  pronaći  zbirku  Nietzscheove
             poezije?  Bilo  kako  bilo,  zamolit  će  Winstona  da  na  internetu  potraži  zbirku
             Nietzscheovih pjesama i među njima stih od četrdeset sedam slova.

                 Željan vratiti se Ambri i s njom podijeliti svoja razmišljanja, Langdon je projurio
             kroz kupaonicu do toaleta koji je ugledao u dubini.

                 Kad  je  ušao,  upalila  su  se  svjetla  i  otkrila  elegantno  namještenu  kupaonicu  s
             umivaonikom na postolju, tuš-kabinom i toaletom.
                 Langdonov pogled odmah je skrenuo prema niskom antiknom stoliću zatrpanom
             toaletnim priborom i osobnim stvarima. Kad je ugledao predmete na stolu, naglo je
             udahnuo i otkoračio.

                 O, Bože, Edmonde... ne.

                 Stolić pred njim podsjećao je na laboratorij za proizvodnju droge – upotrijebljene
   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233