Page 227 - Dan Brown - Postanak
P. 227
– ANTONI GAUDÍ
Langdon je pogledom obuhvatio zavojit, rebrast hodnik i obuzeo ga je osjećaj
kao da stoji u nutrini nekog živog bića.
Savršen dom za Edmonda, zaključio je. Umjetnost nadahnuta znanošću.
Iza prvog zavoja u tom zmijolikom tunelu, prostor se proširio i aktivirali su se
senzori rasvjete. Pogled mu je odmah privukla golema vitrina u središtu prostorije.
Model lančanice, pomislio je, oduvijek se diveći tim genijalnim Gaudíjevim
prototipovima. ‘Lančanica’ je arhitektonski pojam koji se odnosi na luk načinjen od
užeta, koje labavo visi između dva nepomična oslonca – poput viseće ležaljke ili
baršunastog konopa razapetog između dva stupa u kazalištu.
Na modelu lančanice ispred Langdona, deseci lanaca bili su labavo ovješeni o
vrh vitrine – visjeli su i podizali se stvarajući mlohave oblike slova ‘U’. Budući da je
gravitacijska napetost obrnuta gravitacijskoj kompresiji, Gaudí je mogao izučavati
precizne oblike koje bi lanac poprimao slobodno viseći, opterećen samo vlastitom
težinom, te je mogao podražavati te oblike kako bi rješavao arhitektonske izazove
gravitacijske kompresije.
Ali za to je potrebno čarobno zrcalo, razmišljao je Langdon prilazeći vitrini. Kao
što je i očekivao, na dnu vitrine nalazilo se zrcalo i kad je pogledao odraz, spazio je
magiju. Cijela maketa okrenula se naglavce – i ovješeni lukovi postali su lebdeći
tornjevi.
Langdon je shvatio kako zapravo vidi pogled iz visine na Gaudíjevu impozantnu
baziliku Sagrada Familia, čije je blago zakrivljene tornjeve projektirao vjerojatno
služeći se upravo ovim modelom.
Požurivši se niz hodnik, Langdon se našao u elegantno namještenoj spavaćoj
sobi, s antiknim krevetom s baldahinom, ormarom od trešnjeva drva i komodom
ukrašenom intarzijama. Zidove su resile Gaudíjeve skice za koje je Langdon
primijetio da su tamo bile postavljene kao muzejski izlošci.
Jedino umjetničko djelo u sobi koje je naizgled bilo dodano, bio je veliki,
kaligrafski ispisan citat što je visio iznad Edmondova kreveta. Langdon je pročitao
prve tri riječi i odmah prepoznao izvor.
Bog je mrtav! Bog ostaje mrtav! A mi smo ga usmrtili!
Kako da se utješimo, mi ubojice nad svim ubojicama? 51
– NIETZSCHE
