Page 223 - Dan Brown - Postanak

52.

C A S A M I L À S A G R A Đ E N A je u obliku simbola beskonačnosti – beskonačne
krivulje koja se vraća i stvara dva zaobljena ponora koja prodiru u zgradu. Ti
otvoreni svjetlarnici duboki su gotovo trideset metara, „zgužvani” poput dijelom
urušene cijevi, a iz zraka podsjećaju na dvije velike vrtače u krovu zgrade.

S mjesta gdje je stajao Langdon, na dnu užega svjetlarnika, pogled uvis
nedvojbeno je djelovao uznemirujuće – osjećao se kao u grlu divovske zvijeri.

Ispod Langdonovih nogu kameni pod bio je nakošen i neravan. Spiralno stubište
uspinjalo se unutrašnjošću okna, s ogradom od kovana željeza koja je oblicima
podražavala šupljikastu površinu morskih spužvi. Malena prašuma vijugavih
puzavica i visećih palmi prelijevala se preko ograde, kao da se sprema obrasti čitav
taj prostor.

Živuća arhitektura, pomišljao je Langdon, diveći se Gaudíjevoj sposobnosti da
stvori djelo koje kao da se sastoji od živih organizama i prirode.
Langdonov pogled popeo se još više, uz bokove „klisure”, i klizio po zaobljenim

zidovima gdje se pokrivač od smeđih i zelenih pločica ispreplitao s prigušenim
freskama s motivima cvijeća i drveća koje kao da se penjalo prema duguljastom
komadu noćnog neba na vrhu otvorenog okna.
„Dizala su na onome kraju”, prošaptala je Ambra vodeći ga rubom dvorišta.

„Edmondov stan je na samome vrhu.”
Dok su ulazili u neudobno maleno dizalo, Langdon je zamišljao stan na najvišem
katu koji je jednom posjetio da bi pogledao malenu Gaudíjevu izložbu koja je ondje
bila postavljena. Koliko se sjećao, potkrovlje Case Milà činio je mračan, vijugav
niza soba s tek nekoliko prozora.

„Edmond je mogao živjeti bilo gdje”, rekao je Langdon kad se dizalo počelo
uspinjati. „I dalje ne mogu vjerovati da je unajmio potkrovlje.”

„To je neobičan stan”, složila se Ambra. „No, sam znaš da je Edmond bio
ekscentrik.”

Kad je dizalo stiglo do posljednjeg kata, izišli su u elegantan hodnik i uspeli se
još jednim spiralnim stubištem do privatnog odmorišta na samom vrhu zgrade.
„To je to”, rekla je Ambra i pokazala uska metalna vrata bez kvake ili ključanice.

Taj futuristički portal djelovao je kao da ne pripada toj zgradi i bilo je očito da ga je