Page 225 - Dan Brown - Postanak
P. 225
Odakle dolazimo? Tko smo mi? Kamo idemo?
Langdon je razmišljao jesu li ta pitanja, s kojima bi se s Edmond svakodnevno
susretao nakon povratka kući, nekako pripomogla njegovu nadahnuću.
Ambra se pridružila Langdonu ispred slike. „Edmond je rekao kako želi da ga ta
pitanja potaknu svaki put kad uđe u svoj dom.”
Teško ih je previdjeti, pomislio je Langdon.
Vidjevši kako je Edmond remek-djelo postavio na istaknuto mjesto, Langdon se
zapitao je li moguće da sama slika skriva neki trag Edmondova otkrića. Na prvi
pogled, ono što je slika prikazivala činilo se previše običnim da bi dalo naslutiti
napredno znanstveno otkriće. Široki i neravnomjerni potezi kista prikazivali su
tahićansku prašumu nastanjenu Tahićanima i životinjama.
Langdon je dobro poznavao sliku i, koliko se prisjećao, znao je da je Gauguin
želio da se djelo „čita” zdesna nalijevo – dakle, u suprotnom smjeru od standardnog
francuskog teksta. I tako je Langdon pogledom brzo pratio poznate figure u
suprotnom pravcu.
Na desnom kraju, na kamenoj gromadi spavalo je novorođenče, predstavljajući
početak života. Odakle dolazimo?
U sredini se skupina ljudi u raznim životnim dobima bavila svakodnevnim
poslovima. Tko smo mi?
A na lijevom kraju sjedi izmoždena starica, utonula u misli, kao da promišlja
vlastitu smrtnost. Kamo idemo?
Langdon se iznenadio kako se nije odmah prisjetio te slike kad mu je Edmond
prvi put opisao na što se fokusira njegovo otkriće. Što je naše ishodište? Što nam je
sudbina?
Langdon je promatrao druge elemente slike – pse, mačke i ptice koji naizgled
nisu radili ništa osobito; u pozadini statua primitivne božice; onda planina,
zapetljano korijenje i stabla. I, naravno, Gauguinova slavna „čudna bijela ptica” koja
sjedi pokraj starice i, kako je tvrdio autor, simbolizira „ispraznost riječi”.
Bile isprazne ili ne, pomislio je Langdon, ovamo smo došli upravo po riječi. Po
mogućnosti s ukupno četrdeset sedam slova.
Načas se zapitao bi li neobičan naziv slike mogao imati kakvu izravnu vezu s
četrdeset sedam znakova dugom zaporkom koju su tražili, no brzo prebrojavanje na
francuskom i engleskom pokazalo je da se ne poklapaju.
„Dobro, tražimo stih”, s nadom je rekao Langdon.
„Edmondova knjižnica je ondje”, rekla je Ambra. Pokazala je nalijevo, niz širok