Page 224 - Dan Brown - Postanak
P. 224

Edmond dodao.

                 „Rekla si da znaš gdje skriva ključ”, rekao je Langdon.
                 Ambra je podigla Edmondov telefon. „Na istome mjestu gdje očito skriva i sve

             drugo.”
                 Prislonila je mobitel uz metalna vrata koja su triput zapištala i onda je Langdon
             začuo kako se otključava niz brava. Ambra je stavila mobitel u džep i otvorila vrata.

                 „Poslije tebe”, rekla je svečano.

                 Langdon  je  stupio  preko  praga  u  slabo  osvijetljeno  predvorje  sa  zidovima  i
             stropom od blijedih cigala. Pod je bio kamen, a zrak kao da je bio prorijeđen.

                 Kad je kroz mali hodnik ušao u otvoren prostor iza predvorja, našao se sučelice
             velikoj  slici  koja  je  visjela  na  stražnjem  zidu,  savršeno  osvijetljena  malenim
             muzejskim reflektorima.
                 Ugledavši sliku, Langdon se doslovno skamenio. „Bože moj... je li to original?”

                 Ambra se nasmiješila. „Da, namjeravala sam ti to spomenuti u avionu, ali sam te
             mislila iznenaditi.”

                 Langdon je, zanijemivši, krenuo prema remek-djelu. Slika je bila široka oko tri i
             pol metra i metar i dvadeset visoka – mnogo veća nego što ju je pamtio iz Muzeja
             lijepih umjetnosti u Bostonu. Čuo sam da je prodana anonimnom kolekcionaru, ali
             nisam imao pojma da je to bio Edmond!

                 „Kad sam je prvi put vidjela u stanu”, rekla je Ambra, „nisam mogla vjerovati da
             Edmonda privlači taj stil. No nakon što sam saznala na čemu je radio ove godine,
             slika se čini zastrašujuće prikladnom.”

                 Langdon je kimnuo, i dalje u nevjerici.
                 Slavno  remek-djelo  bilo  je  jedno  od  ključnih  radova  francuskog
             postimpresionista  Paula  Gauguina  –  revolucionarnog  slikara  koji  je  utjecao  na
             simbolistički  pokret  s  kraja  devetnaestoga  stoljeća  i  pomogao  popločati  put
             suvremenoj umjetnosti.

                 Dok se Langdon približavao slici, odmah ga je zaprepastilo koliko je Gauguinova
             paleta  sličila  onoj  na  ulazu  u  Casu  Milà  –  mješavina  prirodno  zelenih,  smeđih  i
             modrih tonova koji tvore izrazito naturalistički prizor.

                 Usprkos neobičnoj zbirci ljudi i životinja koje se javljaju na Gauguinovoj slici,
             Langdonov pogled odmah je skrenuo u gornji lijevi kut – do žarkožute mrlje na kojoj
             je pisalo ime djela.

                 Langdon je s nevjericom pročitao naziv: D’où Venons Nous / Que Sommes Nous /
             Où Allons Nous.
   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229