Page 224 - Dan Brown - Postanak
P. 224
Edmond dodao.
„Rekla si da znaš gdje skriva ključ”, rekao je Langdon.
Ambra je podigla Edmondov telefon. „Na istome mjestu gdje očito skriva i sve
drugo.”
Prislonila je mobitel uz metalna vrata koja su triput zapištala i onda je Langdon
začuo kako se otključava niz brava. Ambra je stavila mobitel u džep i otvorila vrata.
„Poslije tebe”, rekla je svečano.
Langdon je stupio preko praga u slabo osvijetljeno predvorje sa zidovima i
stropom od blijedih cigala. Pod je bio kamen, a zrak kao da je bio prorijeđen.
Kad je kroz mali hodnik ušao u otvoren prostor iza predvorja, našao se sučelice
velikoj slici koja je visjela na stražnjem zidu, savršeno osvijetljena malenim
muzejskim reflektorima.
Ugledavši sliku, Langdon se doslovno skamenio. „Bože moj... je li to original?”
Ambra se nasmiješila. „Da, namjeravala sam ti to spomenuti u avionu, ali sam te
mislila iznenaditi.”
Langdon je, zanijemivši, krenuo prema remek-djelu. Slika je bila široka oko tri i
pol metra i metar i dvadeset visoka – mnogo veća nego što ju je pamtio iz Muzeja
lijepih umjetnosti u Bostonu. Čuo sam da je prodana anonimnom kolekcionaru, ali
nisam imao pojma da je to bio Edmond!
„Kad sam je prvi put vidjela u stanu”, rekla je Ambra, „nisam mogla vjerovati da
Edmonda privlači taj stil. No nakon što sam saznala na čemu je radio ove godine,
slika se čini zastrašujuće prikladnom.”
Langdon je kimnuo, i dalje u nevjerici.
Slavno remek-djelo bilo je jedno od ključnih radova francuskog
postimpresionista Paula Gauguina – revolucionarnog slikara koji je utjecao na
simbolistički pokret s kraja devetnaestoga stoljeća i pomogao popločati put
suvremenoj umjetnosti.
Dok se Langdon približavao slici, odmah ga je zaprepastilo koliko je Gauguinova
paleta sličila onoj na ulazu u Casu Milà – mješavina prirodno zelenih, smeđih i
modrih tonova koji tvore izrazito naturalistički prizor.
Usprkos neobičnoj zbirci ljudi i životinja koje se javljaju na Gauguinovoj slici,
Langdonov pogled odmah je skrenuo u gornji lijevi kut – do žarkožute mrlje na kojoj
je pisalo ime djela.
Langdon je s nevjericom pročitao naziv: D’où Venons Nous / Que Sommes Nous /
Où Allons Nous.