Page 226 - Dan Brown - Postanak
P. 226
hodnik u kojem je Langdon ugledao elegantan namještaj, obogaćen raznim
Gaudíjevim artefaktima i izlošcima.
Edmond živi u muzeju? Langdon to još nije mogao dokraja pojmiti. Potkrovlje
Case Milà nije imalo ugodnu atmosferu doma. Izgrađeno samo od kamena i cigle,
bilo je zapravo neprekinut rebrasti tunel – prsten koji se sastojao od 270 paraboličnih
lukova raznih visina, u razmaku od otprilike jednog metra. Bilo je malo prozora, a
zrak je bio suh i sterilan, očito pomno filtriran kako bi štitio Gaudíjeve izloške.
„Doći ću odmah”, rekao je Langdon. „Prvo moram pronaći Edmondov toalet.”
Ambra se pomalo s nelagodom osvrnula prema ulazu. „Edmond me uvijek molio
da odem u donje predvorje... misteriozno je čuvao za sebe privatnu kupaonicu.”
„Ovo je momački stan – kupaonica mu je vjerojatno u kaosu pa mu je bilo
neugodno.”
Ambra se nasmiješila. „Pa, mislim da je tako.” Pokazala je u smjeru suprotno od
knjižnice – niz mračan tunel.
„Hvala. Odmah se vraćam.”
Ambra se uputila prema Edmondovoj radnoj sobi, a Langdon u suprotnom
pravcu, niz uzak hodnik – pomalo zastrašujući tunel načinjen od ciglenih lukova koji
ga je podsjećao na podzemne špilje ili srednjovjekovne katakombe. Dok je hodao
kamenim tunelom, senzori pokreta palili su svjetla u podnožjima lukova i
osvjetljavali mu put.
Langdon je prošao pokraj otmjeno uređene čitaonice, male teretane, pa čak i
smočnice, sve redom ukrašene izloženim Gaudíjevim crtežima, arhitektonskim
skicama i trodimenzionalnim maketama njegovih projekata.
Dok je prolazio kraj osvijetljene vitrine s biološkim izlošcima, Langdon je naglo
zastao, iznenađen sadržajem – ondje se nalazio fosil prethistorijske ribe, nježna
indijska lađica i vijugav zmijski kostur. Na trenutak je pomislio kako je Edmond
zacijelo sam postavio tu znanstvenu vitrinu – tako možda povezujući svoja
proučavanja s izvorima života. Zatim je Langdon primijetio pločicu na vitrini i
shvatio da izlošci pripadaju Gaudíju te odražavaju razne arhitektonske značajke
ovoga stana – riblja krljušt ponavljala se u uzorku zidnih pločica, indijsku lađicu
predstavljao je vijugav prilaz u garažu, a zmijski kostur, sa stotinama nablizu
postavljenih rebara, bio je upravo ovaj hodnik.
Izloške su pratile arhitektove skromne riječi:
Ništa nije izumljeno, jer sve je prvotno zapisano u prirodi.
Izvornost počiva na povratku ishodištima.
