Page 221 - Dan Brown - Postanak
P. 221

„Churchill”, rekla je Ambra. „Edmond ga je neprestano citirao.”

                 Churchill. Langdonu je trebao trenutak da shvati kako misli upravo na Winstona
             Churchilla,  slavnog  britanskog  državnika  koji  je,  osim  što  je  bio  ratni  junak,
             povjesničar,  govornik  i  dobitnik  Nobelove  nagrade  za  književnost,  bio  i  prilično
             nadaren  slikar.  Langdon  se  prisjetio  da  je  Edmond  jednom  prilikom  citirao
             britanskog premijera kao odgovor na nečiju primjedbu kako ga mrze vjernici: Imate
             neprijatelje? Dobro. To znači da ste se za nešto zauzeli!

                 „Edmond  se  najviše  divio  raznorodnosti  Churchillovih  talenata”,  rekao  je
             Winston. „Ljudi rijetko pokazuju umješnost u tako širokom spektru djelatnosti.”

                 „I zato ti je Edmond dao ime ‘Winston’?”
                 „Točno”, odgovorio je kompjutor. „Bio je to velik kompliment.”

                 Drago mi je što sam to pitao, pomislio je Langdon koji je već zamišljao kako je
             Winstonovo  ime  aluzija  na  Watsona  –  IBM-ovo  računalo  koje  je  vladalo
             televizijskim  kvizom  Izazov!  prije  desetak  godina.  Watsona  se  danas  vjerojatno
             smatralo primitivnom, jednostaničnom bakterijom na evolucijskoj ljestvici umjetne
             inteligencije.

                 „No dobro”, rekao je Langdon i pokazao prema dizalima. „Idemo gore pokušati
             pronaći ono po što smo došli.”


                                                             *


             Upravo u tom trenutku, u madridskoj katedrali Almudena, zapovjednik Diego Garza
             stiskao  je  na  uho  svoj  mobitel  i  u  nevjerici  slušao  najnovije  vijesti  koje  mu  je
             prenosila koordinatorica za odnose s javnošću Ménica Martín.

                 Valdespino i princ Julián napustili su siguran ograđeni kompleks?

                 Garza nije mogao zamisliti što im se motalo po glavama.
                 I voze se po Madridu u akolitovom autu? Pa oni su potpuno poludjeli!

                 „Možemo obavijestiti prometnu upravu”, rekla je Martín. „Suresh je uvjeren da
             oni kamerama mogu pratiti...”

                 „Ne!”  povikao  je  Garza.  „Izvijestiti  ikoga  o  činjenici  da  se  princ  nalazi  izvan
             palače  bez  osiguranja  previše  je  opasno!  Naš  je  zadatak  pobrinuti  se  da  je  on  na
             sigurnom.”

                 „Jasno,  gospodine”,  rekla  je  Martín,  odjednom  zvučeći  nemirno.  „No  morate
             znati još nešto. Riječ je o nestaloj evidenciji telefonskih razgovora.”

                 „Samo malo”, rekao je Garza, ometen dolaskom četvorice agenata Guardije koji
             su, na njegovo čuđenje, prišli i okružili ga. Prije nego što je stigao reagirati, vlastiti
   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226