Page 195 - Dan Brown - Postanak

*

Četiristotinjak kilometara sjevernije, u predvorju muzeja Guggenheim, agentu
Fonseci zazvonio je mobitel. Šesti put u dvadeset minuta. Kad je pogledao broj
pozivatelja, ostao je u stavu mirno i potpuno se usredotočio na poziv.

„¿Si?” javio se dok mu je srce tuklo.
Glas s druge strane govorio je španjolski, polagano i odmjereno. „Agente

Fonseca, kao što i sami dobro znate, buduća supruga kralja Španjolske večeras je
počinila neke teške pogreške, udružila se s pogrešnim ljudima i Kraljevskoj palači
nanijela ozbiljne neprilike. Kako bismo izbjegli svaku daljnju štetu, ključno je da je
u palaču dovedete najbrže što možete.”

„Nažalost, u ovom trenutku lokacija gospođice Vidal i dalje je nepoznata.”
„Prije četrdeset minuta s aerodroma Bilbao poletio je mlažnjak Edmonda Kirscha
– prema Barceloni”, izjavio je glas. „Uvjeren sam da je gospođica Vidal u tom
avionu.”

„Kako biste to mogli znati?” ispalio je Fonseca i odmah se pokajao zbog
neuljudnog tona.

„Da radite svoj posao”, odvratio je oštro glas, „znali biste i vi. Želim da vi i vaš
partner odmah krenete za njom. Na aerodromu Bilbao u ovom trenutku vojni
transportni zrakoplov puni gorivo za vas.”

„Ako je gospođica Vidal u tom mlažnjaku”, rekao je Fonseca, „onda vjerojatno
putuje s američkim profesorom Robertom Langdonom.”
„Da”, gnjevno je rekao sugovornik. „Nemam pojma kako je taj čovjek uvjerio

gospođicu Vidal da napusti vlastito osiguranje i pobjegne s njim, no gospodin
Langdon predstavlja očit rizik. Vaša je zadaća pronaći gospođicu Vidal i privesti je,
ako treba i silom.”
„Ako se Langdon umiješa?”

Uslijedila je mučna tišina. „Dajte sve od sebe kako biste izbjegli kolateralnu
štetu”, odgovorio je glas, „no ova je kriza dovoljno ozbiljna da bi profesor Langdon
mogao predstavljati prihvatljivu žrtvu.”