Page 194 - Dan Brown - Postanak

„Možda i nije tako, no ubojstvo se čini povezanim s Katoličkom crkvom. Netko
je maločas otkrio izravnu povezanost ubojice i visokog crkvenog dužnosnika.
Pogledajte.” Martína je izvukla najnovije vijesti s ConspiracyNeta koje su ponovno
pripisali zviždaču s adresom monte@ iglesia.org. „To je izišlo u javnost prije
nekoliko minuta.”

Garza se sagnuo i počeo čitati. „Papa!” pobunio se. „Ávila je osobno povezan
s...”

„Nastavite čitati.”

U tom trenutku iz kontrolne sobe javio se muški glas. „Zapovjedniče Garza!
Pronašao sam ih.”
Garza i Martín požurili su se do odjeljka agenta Suresha Bhalle, specijalista za
nadzor indijskog podrijetla koji im je pokazao snimke na svome monitoru – vidjele
su se dvije pojave, jedna u lepršavom biskupskom ruhu, druga u odijelu. Hodali su
puteljkom između stabala.

„Istočni vrt”, rekao je Suresh. „Prije dvije minute.”

„Izišli su iz zgrade?” upitao je Garza.

„Samo malo, gospodine.” Suresh je ubrzao snimke i pritom uspijevao pratiti
biskupa i princa na raznim kamerama raspoređenima po cijelom kompleksu palače –
njih dvojica izišli su iz vrta i uputili se ograđenim dvorištem.

„Kamo su krenuli?”
Martín je bilo prilično jasno kamo i primijetila je da je Valdespino lukavo pošao
zaobilaznim putem koji ih je držao izvan dohvata reportažnih kola na glavnome trgu.

Kako je i predvidjela, Valdespino i Julián pristigli su do južnog službenog ulaza
katedrale Almudena, gdje je biskup otključao vrata i pustio princa da uđe. Vrata su se
zatim zatvorila i njih su dvojica nestali.

Garza je nijemo zurio u zaslon, očito se trudeći shvatiti što je upravo vidio.
„Izvještavajte me”, rekao je naposljetku i Martín dao znak da ga prati.
Kad su se udaljili, Garza je prošaptao: „Nemam pojma kako je biskup Valdespino

uvjerio princa Juliána da s njim napusti palaču ili da ostavi mobitel, no princ očito
nema pojma o optužbama protiv Valdespina – inače bi se već distancirao od njega.”
„Slažem se”, rekla je Martín. „Ne bih željela nagađati što biskup smjera ali...”

Zašutjela je.
„Ali, što?” želio je znati Garza.

Martín je uzdahnula. „Čini se, i moguće je, kako si je Valdespino pribavio
neprocjenjivo vrijednog taoca.”