Page 163 - Dan Brown - Postanak

38.

Š E F M I J E U B I J E N.

Kapetan Josh Siegel osjetio je da mu ruke drhte na upravljačkoj palici dok je
Kirschevim Gulfstreamom G550 klizio prema glavnoj pisti aerodroma Bilbao.
Ne mogu pilotirati, pomislio je, znajući da mu je kopilot jednako potresen kao i

on.
Siegel je za Edmonda Kirscha upravljao privatnim mlažnjacima već mnogo
godina, i Edmondovo okrutno ubojstvo ove večeri nevjerojatno ga je šokiralo. Prije

jedan sat Siegel i kopilot sjedili su u aerodromskom salonu i pratili prijenos iz
Guggenheimova muzeja.
„Tipično Edmondovo dramljenje”, šalio se Siegel, zadivljen šefovom
sposobnošću da privuče goleme mase. Dok je pratio Kirschev program, primijetio je
kako se, kao i ostali gledatelji u salonu, nagnuo naprijed jer mu je znatiželja jačala
sve dok, u iznenadnom bljesku, večer nije pošla po zlu.

Poslije toga, Siegel i kopilot sjedili su potpuno skamenjeni, pratili televizijska
izvješća i pitali se što im je dalje činiti.

Deset minuta nakon toga zazvonio je Siegelov telefon – zvao je Edmondov
osobni pomoćnik Winston. Siegel ga nikad nije upoznao i iako mu se Britanac činio
pomalo čudnim, Siegel se bio privikao s njim koordinirati letove.

„Ako niste gledali televiziju”, rekao je Winston, „trebali biste je upaliti.”

„Vidjeli smo”, rekao je Siegel. „Obojica smo užasnuti.”
„Morate avion vratiti u Barcelonu”, rekao je Winston, pomalo sablasno
poslovnim tonom, s obzirom na sve što se zbilo. „Pripremite se za polijetanje, a ja ću
vam se ubrzo javiti. Molim vas, nemojte poletjeti dok se ponovno ne čujemo.”

Siegel nije znao poklapaju li se Winstonove upute s Edmondovim željama, no u
tom trenutku bio je sretan što ga je barem netko vodio.

Sukladno Winstonovim naredbama, Siegel i kopilot prijavili su plan leta za
Barcelonu s nula putnika – „mrtvi” let, kako se, nažalost, nazivao u tom poslu –
zatim se izvezli iz hangara i započeli provjeru prije leta.

Prošlo je trideset minuta prije nego što se Winston ponovno javio. „Jeste li
spremni za polijetanje?”