Page 142 - Dan Brown - Postanak
P. 142
javnost.”
„Razumijem, gospodine, ali Díaz i ja jedini smo agenti na poprištu. Ne možemo
nikako sami pretražiti cijeli Bilbao. Moramo dignuti na noge lokalne vlasti, dobiti
pristup prometnim kamerama, imati potporu iz zraka, sve moguće...”
„Apsolutno ne dolazi u obzir!” odvratio je Garza. „Ne možemo si priuštiti
sramotu. Radite svoj posao. Pronađite ih sami i vratite gospođicu Vidal pod naš
nadzor najbrže što možete.”
„Da, gospodine.”
Garza je, s nevjericom, prekinuo vezu.
Dok je izlazio iz spavaće sobe, prema njemu je hodnikom hitala blijeda, mlada
žena. Na sebi je imala svoje uobičajene štreberske naočale s debelim staklima i bež
kombinezon i nervozno uza se stezala tablet.
Bog mi pomogao, pomislio je Garza. Ne sada.
Mónica Martín bila je najnovija i u povijesti najmlađa dvorska „koordinatorica
odnosa s javnošću” – taj je položaj sa sobom nosio zadaće kontaktiranja medija,
strategiju odnosa s javnošću i naslov direktora komunikacija – što je Martín, čini se,
stjeralo u trajno stanje najvišeg stupnja uzbune.
Sa samo dvadeset šest godina, Martín je imala diplomu iz komunikologije
Sveučilišta Complutense u Madridu, provela je dvije godine na poslijediplomskom
studiju u jednoj od vodećih škola računarstva na svijetu – Sveučilištu Tsinghua u
Pekingu – i onda zgrabila moćnu poziciju u odnosima s javnošću kompanije Grupo
Planeta, za čime je slijedio istaknuti položaj u „komunikacijama” španjolske
televizijske mreže Antena 3.
Prošle godine, u očajničkom pokušaju da se digitalnim medijima poveže sa
španjolskom mladeži te da ide ukorak s brzorastućim utjecajem Twittera, Facebooka,
blogova i mrežnih medija, palača je otpustila iskusnog profesionalca s
višedesetljetnim iskustvom u medijima i tisku te ga zamijenila ovom
visokotehološkom milenijalkom.
Martín duguje sve princu Juliánu, znao je Garza.
Dolazak mlade žene među osoblje palače bio je jedan od nekoliko Juliánovih
doprinosa poslovanju palače – bila je to rijetka prilika kad je ocu pokazao zube.
Martín su smatrali jednom od najboljih u poslu, no Garzu su njezina paranoja i
nevozna energija dovodile do ludila.
„Teorije zavjere”, objavila mu je Martín, mašući tabletom dok mu je prilazila.
„Niču posvuda.”
Garza se s nevjericom zabuljio u svoju koordinatoricu za odnose s javnošću.
