Page 134 - Dan Brown - Postanak

Dok je Yehuda Köves zurio u vodu, osjećao se sve umornijim. Vid kao da mu se
mutio – priviđale su mu se sablasne, bezoblične pojave tik ispod površine vode.
Rijeka je odjednom nalikovala uskipjelom kotlu stvorenja koja su oživljavala u
dubinama.

„A viz él”, začuo je glas iza svojih leđa. „Voda je živa.”

Rabin se okrenuo i ugledao dječaka kovrčave kose i očiju punih nade. Dječak je
Yehudu podsjetio na vlastitu mladost.

„Oprostite?” upitao je rabin.
Dječak je otvorio usta, no umjesto glasova iz grla mu je prokuljalo elektroničko
zujanje, a blještavo bijelo svjetlo zasjalo mu je u očima.

Rabin Köves naglo se trgnuo iz sna – uspravno sjedeći u stolcu.

„Oy gevalt!” 36
Mobitel na radnom stolu glasno je zvonio; stari rabin se okrenuo i u panici

pogledom prelazio po svom kabinetu. Nasreću, bio je posve sam. Čuo je kako mu
udara srce.
Tako čudan san, pomislio je trudeći se doći do daha.

Zvonjava nije prestajala; Köves je znao da u to doba to može biti samo biskup
Valdespino i da ga zove s vijestima o njegovu putu u Madrid.

„Biskupe Valdespino”, javio se rabin, i dalje smeten. „Što je novo?”

„Rabin Yehuda Köves?” upitao ga je nepoznat mu glas. „Ne poznajete me i ne
želim vas plašiti, ali morate me dobro slušati.”
Köves se odjednom potpuno razbudio.

Glas je bio ženski, ali nekako zamaskiran, zvučao je izobličeno. Pozivatelj je
govorio brzim engleskim, s blagim španjolskim naglaskom. „Promijenila sam glas iz
osobnih razloga. Ispričavam se, no ubrzo će vam biti jasno.”

„Tko je to?!” upitao je Köves.
„Ja sam čuvarica – netko tko ne cijeni one koji pokušavaju od javnosti prikriti

istinu.”
„Ja... ne razumijem.”

„Rabine Köves, znam da ste bili nazočni na tajnom sastanku s Edmondom
Kirschem, biskupom Valdespinom i ulemom Syedom al-Fadlom prije tri dana u
samostanu Monserrat.”

Kako ona to zna?!

„Nadalje, znam kako je vama trojici Edmond Kirsch podastro mnoštvo