Page 129 - Dan Brown - Postanak

30.

N A J S T A R I J A I N A J E L I T N I J A španjolska služba sigurnosti – Guardia Real
– ponosi se blistavom tradicijom koja seže do srednjovjekovlja. Agenti Guardije
smatraju da je njihova dužnost na koju se zaklinju pred Bogom zaštititi kraljevsku
obitelj, štititi kraljevska imanja i braniti kraljevsku čast.

Zapovjednik Diego Garza – nadzornik gotovo dvije tisuće pripadnika Guardije –
bio je zbijen i koščat šezdesetogodišnjak, tamne puti, malenih očiju i rijetke crne
kose koju je zalizanu nosio preko pjegava tjemena. Crte lica koje su podsjećale na
glodavca i malen stas Garzi su u gomili jamčili gotovo potpunu neprimjetnost, što
mu je pomagalo prikrivati neopisiv utjecaj unutar zidova palače.

Garza je davno naučio da istinska moć ne izvire iz tjelesne snage, nego iz
političkog utjecaja. Zapovjedništvo nad Guardijom svakako mu je davalo moć, no
njegova pronicljivost i politička vještina učinile su Garzu čovjekom kojem se
obraćalo zbog čitavog niza problema – osobnih i profesionalnih.

Pouzdan čuvar tajni, Garza nikad nije iznevjerio dano mu povjerenje. Stroga
diskrecija po kojoj je bio poznat, i gotovo nevjerojatna sposobnost rješavanja
osjetljivih problema, učinili su ga prijeko potrebnim kralju. No sada je Garzu, kao i
druge u palači, čekala neizvjesna budućnost jer je vremešni španjolski suveren
proživljavao posljednje dane u Palacio de la Zarzueli.

Više od četiri desetljeća kralj je vladao nemirnom zemljom u kojoj je
uspostavljena parlamentarna monarhija nakon trideset šest godina krvave diktature
ultrakonzervativnog generala Francisca Franca. Kad je Franco umro 1975. godine,
kralj se trudio, kako bi učvrstio proces demokratizacije Španjolske, surađivati s
vladom koja je državu malo-pomalo pomicala ulijevo.

Mladima su promjene tekle presporo.
Ostarjelim tradicionalistima promjene su bile bogohulne.

Mnogi pripadnici španjolskog vladajućeg sloja i dalje su vatreno branili
Francovu konzervativnu doktrinu, osobito njegovo viđenje katoličanstva kao
„državne religije” i moralnog stupa nacije. No brzorastući broj španjolske mladeži

oštro se protivio takvu svjetonazoru – otvoreno prozivajući licemjerje
institucionalizirane vjere i lobirajući za veću odvojenost Crkve i države.
Sada, kad se sredovječni princ spremao zasjesti na tron, nitko nije znao kojim će