Page 131 - Dan Brown - Postanak
P. 131

Garza nije znao što bi na to odgovorio. S obzirom na večerašnje događaje, činilo
             se nepojmljivim da se Juliánu po glavi mota njegov odnos s Ambrom – zaruke koje
             su djelovale nategnuto još od samog, loše osmišljenog početka.

                 „Pretpostavljam da je gospođica Vidal još uvijek u šoku”, tiho se javio Garza.
             „Agent  Fonseca  dovest  će  vam  je  kasnije  navečer.  Tada  možete  razgovarati.  I
             dopustite  mi  da  dodam  kako  mi  je  nevjerojatno  laknulo  kad  sam  čuo  da  je  na
             sigurnom.”

                 Princ Julián odsutno je kimnuo.

                 „Za  ubojicom  se  intenzivno  traga”,  rekao  je  Garza  pokušavajući  promijeniti
             temu. „Fonseca me uvjerava da će ubrzo uhititi terorista.” Namjerno je upotrijebio
             riječ „terorist” nadajući se da će tako princa izbaciti iz njegovih snatrenja.
                 Princ je samo još jednom ravnodušno kimnuo.

                 „Premijer je osudio ubojstvo”, nastavio je Garza, „ali se vlada uistinu nada da
             ćete vi objaviti priopćenje... zbog Ambrine umiješanosti u događaj.” Garza je zastao.
             „Shvaćam  da  je  situacija  neugodna,  s  obzirom  na  vaše  zaruke,  no  samo  bih  vam
             savjetovao  da  izjavite  kako  je  neovisnost  osobina  vaše  zaručnice  kojoj  se  najviše
             divite te da je, iako znate da ne dijeli političke stavove Edmonda Kirscha, podržavate

             u  tome  što  je  kao  ravnateljica  muzeja  ostala  predana  svojim  obvezama.  Sa
             zadovoljstvom  ću  napisati  nešto,  ako  želite.  S  priopćenjem  bismo  trebali  izići  na
             vrijeme da bude objavljeno u jutarnjim vijestima.”
                 Julián nije skrenuo pogled s prozora. „Rado bih čuo mišljenje biskupa Valdespina
             o svakoj izjavi koju ćemo objaviti.”

                 Garza  je  stisnuo  zube  i  progutao  riječi  neslaganja  s  time.  Postfrankistička
                                                          35
             Španjolska bila je estado aconfesional , što je značilo da državna religija više ne
             postoji  i  da  se  Crkva  nikako  ne  bi  smjela  miješati  u  politička  pitanja.  No,

             Valdespinovo  prisno  prijateljstvo  s  kraljem  biskupu  je  uvijek  omogućavalo
             neizmjeran  utjecaj  na  svakodnevne  poslove  palače.  Na  nesreću,  Valdespinova
             tvrdolinijaška  politika  i  vjerski  žar  ostavljali  su  malo  prostora  za  diplomaciju  i
             taktičnost koje su bile potrebne da bi se riješila večerašnja kriza.
                 Potrebne su nam nijanse i finese – a ne dogma i kanonade!

                 Garza je još davno otkrio da Valdespinova pobožna vanjština skriva veoma očitu
             istinu – biskup Valdespino uvijek je vlastite potrebe stavljao ispred onih Božjih. Sve
             donedavno Garza je to mogao ignorirati, no kad se u palači počeo mijenjati odnos
             snaga, pomisao da se biskup nameće Juliánu bila je razlog za istinsku brigu.

                 Vladespino je već i ovako bio previše blizak princu.

                 Garza je znao da Julián biskupa cijeli život smatra dijelom „obitelji” – više kao
   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136