Page 132 - Dan Brown - Postanak
P. 132
nekog bliskog ujaka u kojeg se može pouzdati nego kao vjerski autoritet. Kao
najbliži kraljev povjerenik, Valdespino je imao zadaću pobrinuti se za Juliánov
moralni razvoj, što je i činio, predano i strasno – nadzirao je sve prinčeve tutore,
uvodio ga u doktrine vjere, čak ga i savjetovao u ljubavnim pitanjima. I sada,
godinama poslije, čak i kad Julián i Valdespino ne bi bili fizički blizu, njihova je
povezanost i dalje bila neraskidiva.
„Don Juliáne”, mirnim glasom progovorio je Garza, „čvrsto vjerujem da je
večerašnja kriza nešto što vi i ja moramo riješiti sami.”
„Doista?” začuo se muški glas iz tame iza njega.
Garza se naglo okrenuo i zaprepastio ugledavši sablast u ruhu kako sjedi u sjeni.
Valdespino.
„Moram priznati, zapovjedniče”, prosiktao je Valdespino, „da sam mislio kako
ćete baš vi od svih ljudi shvatiti koliko sam vam noćas potreban.”
„Ovo je politička situacija”, odlučno je odvratio Garza, „a ne vjerska.”
Valdespino se podsmjehnuo. „Činjenica da ste spremni izjaviti takvo što govori
mi da sam uvelike precijenio vašu političku inteligenciju. Ako me već pitate za
mišljenje, na ovu krizu moguće je reagirati na samo jedan način. Moramo odmah
uvjeriti naciju da je princ Julián istinski vjernik i da je budući španjolski kralj
predani katolik.”
„Slažem se... spomenut ćemo Don Juliánovu vjeru u svakoj njegovoj izjavi.”
„A kad princ Julián izađe pred medije, trebat će me uza se, i moju ruku na svom
ramenu – što je moćan simbol snage njegove povezanosti s Crkvom. Ta slika naciju
će umiriti više od svih riječi koje vi možete napisati.”
Garza se nakostriješio.
„Svijet je upravo svjedočio okrutnom ubojstvu na španjolskom tlu”, izjavio je
Valdespino. „U vremenima nasilja, ništa ne krijepi kao Božja ruka.”